Ljudi često govore kako se još ne osjećaju spremnima. No, to kako se osjećamo ovisi o tome što mislimo i što činimo. Ako želite napraviti nešto što nikada prije niste, tada se ni ne možete osjećati spremnima, jer taj osjećaj dolazi kao rezultat tog činjenja. Dok nemate iskustvo da možete, ne možete ni osjećati „spremnost“.

Spremnost će doći kad vam više ne bude potrebna.

„Što ako“ je glavni neprijatelj razvoja. Ako izađeš iz zone ugode i ne uspiješ, to ne znači da si gubitnik, nego da si putnik – na putu prema uspjehu. Ako ne uspiješ, ne znači da manje vrijediš, nego da još nemaš sva znanja i vještine koje su potrebne za postizanje tog rezultata.

Ako se toliko bojiš promjene, okreni priču. Zamisli da se više nikada ništa u tvom životu ne promijeni. Jedeš što i danas, oblačiš sve isto, znaš što znaš danas, okružena si ljudima kojima si i danas, doživjela si od života sve što si mogla. Koliko tek to zastrašujuće zvuči?

Najveći je rizik u životu ne preuzimati rizik.

Ako napustiš zonu ugode i budeš povrijeđena, to ne znači da si doživjela poraz. Znači da si doživjela život. Život je i ugoda i neugoda i sve između toga. Ako se zatvorimo kako ne bismo osjetili bol, zatvaramo se i za doživljaj ljubavi i radosti.