Dakle, Marko Vučetić. Hrvat. Zadranin. Gost ovotjedne epizode Acade-Mica. Čovjek za iduće stoljeće s frizurom iz prošlog, premda ostaje dojam da mu ni stoljeća, a ni frizure ne znače ništa, osim ako o njima ne može razmišljati (koristiti se vlastitim razumom kako bi o njima promislio). Zastupnik nezarobljene misli u prošlom „akvariju," tj. sazivu Sabora Republike Hrvatske. Kritičar slobodna duha koji u raspravi o zabrani udomljavanja djece homoseksualcima, heteroseksualcima kaže da su, „u izvornom smislu, homoseksualci," ili, da se ne izgubimo previše, kaže im da su de facto pederi. Za njega je Bog igrač, ili Igrač, i ako postoji, gledajući nas kako se besmisleno i beznadno vrtimo u krug, jako se dobro zabavlja. Ima toga još, i sve je zlatno, i zato, voyageri i voajeri dragi, bez obzira na to pripadate li onima koji ga cijene i rado bi se s njime slikali za Instagram (imamo slike, prodajemo ih k'o indulgencije) ili onima koji ga psuju i u dobroj staroj maniri spalili bi sve što je izrekao, napisao, pročitao, mislio i domislio (merch su nam i šibice s njegovim likom), teško ćete, nakon što ga čujete, ne poželjeti pritisnuti pauzu, prepustiti se minuti-dvije tišine, pustiti uzavrele misli da slete i smjeste se gdje treba (osim ako niste glupi, kao jedan od voditelja ovog podcasta, ali i u tom slučaju samo će vam trebati malo više vremena, a ono je relativna kategorija). Dojam je da taj i takav uzlet duha, misli, ideja (pa makar i uzaludan) ima svrhu, možda i smisao.