Prva asocijacija na klasičnu muziku meni je socijalizam. Moja baka nije svirala čembalo, djed mi nije bio profesor solfeggia, s našeg gramofona koji je sličio koferu, jer ga se prije upotrebe trebalo rasklopiti, odjekivale su samo lako note s festivala u San Remu i Splitu. Najbliži bogatoj ostavštini velikih majstora klasike bio bih u danima kad su naši narodi i narodnosti oplakivali smrti istaknutih revolucionara.

Svaki dan žalosti mene bi dvostruko pogodio: bilo mi je žao jer su nas napustili ljudi kojima imamo zahvaliti našu slobodu i društveni prosperitet, a još i više zato što je to značilo da nam slijede 24 sata čiste glazbene jeze u kojoj će nas iz radijskog etera napadati simfonijski orkestri i komorni gudački sastavi.

Hosted on Acast. See acast.com/privacy for more information.