Poslovni FM

Partner serijala edukativnih podcasta Pametna Hrvatska - JANAF!

Što zapravo očekujemo od svog računovođe? Da na kraju godine izračuna koliko moramo platiti poreza? Da preuzme račune, knjiži ih i pripremi izvještaje? Ili očekujemo nešto više – partnera koji razumije naš posao i na temelju brojki može pomoći da donesemo bolju poslovnu odluku?

Upravo je to bila jedna od ključnih tema razgovora u podcastu Pametna Hrvatska, u kojem je Marijana Matković ugostila Ivanu Novosel, vlasnicu računovodstvenog ureda Accounting and More. Novosel nakon dugogodišnjeg iskustva u reviziji i financijama odlučila je sigurnost dobro plaćenog posla zamijeniti vlastitim poduzetničkim putem. Danas gradi posao u Krapini, s klijentima koji su najvećim dijelom mikro i mali poduzetnici.

- Ako nemate dobru savjetodavnu podršku, možete zglajzati, poruka je koja posebno vrijedi za one koji tek ulaze u poduzetništvo.

Računovodstvo i više nije samo igra riječi

Za Novosel računovodstvo počinje tek kada računovođa razumije čime se njegov klijent zapravo bavi. Nije dovoljno samo evidentirati poslovnu transakciju. Potrebno je znati što stoji iza nje, razumjeti poslovni model, pratiti likvidnost i profitabilnost te s poduzetnikom razgovarati o onome što brojke govore.

„Moramo razgovarati“, jedna je od ključnih poruka razgovora. Poduzetnik mora razumjeti barem osnovne financijske pokazatelje svojega poslovanja, dok računovođa mora razumjeti njegov biznis.

Jer brojke same po sebi ne donose odluke. Odluke donose ljudi koji brojke razumiju.

Posebno je to važno za mikro i male poduzetnike, koji često nemaju vlastiti financijski ili kontroling odjel. Vlasnik je istodobno direktor, prodavač, nabava, marketing, kadrovska služba i često – osoba koja rješava sve ostalo. Upravo zato kvalitetan računovođa može biti jedan od najvažnijih vanjskih suradnika.

Novosel upozorava i na čestu pogrešku: računovođu se angažira kako bi se „što manje platilo poreza“, umjesto da se brojke koriste za planiranje poslovanja. Financijski izvještaji nisu samo dokumentacija za državu ili banku. Oni su poslovna karta iz koje poduzetnik može vidjeti gdje se nalazi i kamo može krenuti.

A s računovođom treba razgovarati prije nego što bude kasno.

Ako se devetomjesečni rezultat analizira na vrijeme, još se može planirati završetak godine i pripremiti strategija za sljedeću. Ako se čeka sredina prosinca, mogućnosti za promjene postaju puno manje.

Jednako je važno znati iskoristiti mogućnosti koje dopuštaju porezni i računovodstveni propisi. No i tu vrijedi jedno pravilo: računovođa može predložiti opcije i objasniti posljedice, ali odluku na kraju donosi poduzetnik.

U razgovoru je posebno snažan primjer IT tvrtke koja je u razvoj softvera uložila oko 200.000 eura, a taj softver nije bio odgovarajuće evidentiran u poslovnim knjigama. Problem nije nastao zato što netko nije znao napraviti knjiženje, nego zato što poduzetnik i računovođa nisu dovoljno razgovarali.

To je možda i najvažnija poruka za male i mikro poduzetnike: računovođa ne bi trebao biti posljednja stanica kroz koju prolaze poslovni papiri, nego osoba s kojom razgovarate prije važnih poslovnih odluka.

Dobro savjetovanje može spriječiti pogrešku, nepotreban trošak, porezni rizik, ali i pomoći da se pravodobno procijeni može li tvrtka zaposliti nove ljude, kupiti opremu, otvoriti novi ured ili krenuti u investiciju.

I pritom ne treba zanemariti još jednu stvar – povjerenje.

Novosel govori o tome koliko je u manjim sredinama važno da klijent upozna računovođu, stekne sigurnost i vidi da iza usluge stoji osoba kojoj može vjerovati. Računovodstvo je intelektualna usluga i povjerenje se ne stječe preko noći.

Zato se poslovni odnos ne gradi samo preporukom, iako je ona i dalje iznimno važna. Gradi se znanjem, komunikacijom, odgovornošću i spremnošću da se poduzetniku kaže i ono što možda ne želi čuti.

A možda je najbolji financijski savjet iz ovog razgovora i najjednostavniji: živjeti i poslovati u okvirima onoga što si možemo priuštiti.

Ne kupovati automobil zato što smo osnovali tvrtku, nego zato što smo prethodno osmislili kako ćemo ga platiti.

Mali koraci. Sigurni koraci. I dobre brojke iza njih.

O poduzetništvu, računovodstvu, financijskoj i poslovnoj pismenosti i stvarnom životu malih poduzetnika slušajte u novoj epizodi podcasta Pametna Hrvatska, powered by Janaf, samo na prvom poslovnom radiju – PoslovniFM.

Poslovni FM #818/S26, Podcast Pametna Hrvatska, u partnerstvu s JANAF-om. Urednica Marijana Matković.

Partner serijala edukativnih podcasta Pametna Hrvatska - JANAF!

Objavljeno 23. listopada 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Podcast Pametna Hrvatska – u partnerstvu s JANAF-om!

Jeste li čuli za aplikaciju Saint Thomas? Iza nje stoji domaća ideja, splitska tvrtka Global Geomatica d.o.o. koja je nakon dugotrajnih priprema izradila aplikaciju, zapravo inovativno web GIS rješenje koje omogućava korisnicima pregled postojećih prostornih planova, katastarskih čestica, registra prostornih jedinica i ostalih prostornih podataka vezanih uz prostorno planiranje.

Osim pregleda, omogućena je izrada grafičkog dijela digitalnih prostornih planova. Korisnici mogu pregledati mogućnosti gradnje na pojedinoj čestici, u zonama u kojima je gradnja predviđena. Aplikacija je osmišljena kao alat za izradu grafičkog dijela digitalnih prostornih planova, a osim toga omogućava i izradu infrastrukture.

Najveća inovacija sustava je inteligentni modul koji, nakon što korisnik unese sve parametre i definira zonu korištenja prostora, automatski prikazuje moguće objekte na česticama koje zadovoljavaju uvjete gradnje unutar te zone (prema propisanom planu). Prvi korak je odabir željenog područja te pronalazak lokacije preko adrese ili broja katastarske čestice. Dostupan je veliki broj slojeva: prostorni planovi, digitalni prostorni planovi, katastar (katastarske čestice, katastarske općine, zgrade, brojevi katastarskih čestica), registar prostornih jedinica (županije, jedinice lokalne samouprave, naselja), Saint Thomas aplikacija namijenjena je za javne korisnike, vladine organizacije, inženjere i urbaniste. Javni korisnici imaju pristup pregledavanju podataka, dok je prijavljenim korisnicima omogućena izrada planova i sve funkcionalnosti.

Projekt je, ističe u razgovoru za podcast Pametna Hrvatska, powered by Janaf, Mate Mandušić, osnivač i direktor Global Geomatice, započeo 2022. godine. Od tada se sustav kontinuirano nadograđuje i proširuje novim funkcionalnostima, što ga čini fleksibilnim i prilagodljivim potrebama korisnika.

- Započeli smo se baviti prostornim planovima prije dvije i pol godine, kada je izišao novi Pravilnik o prostornom planiranju u Hrvatskoj, prisjeća se Mandušić. Na pitanje urednice i voditeljice Ojdane Koharević da za slušatelje prvog poslovnog radija PoslovniFM pojasni o kojim je pravilima riječ, Mandušić pojašnjava kako je riječ je o tome da moramo izrađivati planove u zajedničkom geoinovacijskom  sustavu, kako bi svi planovi bili jednako obrađeni i kako bi se jednako obrađivali na području cijele Hrvatske, svi uvjeti gradnje i zaštite prostora. Mi smo tu kao tvrtka vidjeli svoj potencijal jer smo znali crtati i obrađivati geometrije i usklađivali s katastarskim planom te crtali preciznije i bolje i samim time angažirale su nas druge partnerske, urbanističke tvrtke. Nakon nekog vremena i zapošljavanja urbanista i arhitekata, dobili smo samostalnu licencu za izradu prostornih planova, te danas radimo prostorne planove širom Hrvatske, kaže Mandušić.

Za sada ovu aplikaciju primjenjuje Općina Varaždinske toplice, a uskoro će, kako se nada, s primjenom započeti još četiri grada i općine.

Govoreći o okolnostima poduzetničkoga puta, Mandušić naglašava veliku pomoć Splitsko-dalmatinske županije, odnosno Digitalne Dalmacije, jer su zahvaljujući njihovoj podršci dobili na korištenje prostor u njihovom poduzetničkom hubu u Splitu 3. Uz to, tvrtka je dva puta dobila nagrade za poduzetništvo, lani su na StartIT akademiji Digitalne akademije osvojili prestižno 2. mjesto upravo za ovu aplikaciju, te dobili i značajnu novčanu nagradu od 3 tisuće eura.

Global Geomatica je našla mjesto među osam start up timova u prvoj generaciji GROWit akceleratora Digitalne Dalmacije. Dobili su značajnu pomoć od 20.000 eura bespovratnih sredstava po startupu, već spomenuti besplatan uredski prostor u tehnološkom hubu Digitalne Dalmacije, intenzivan mentorski rad te internacionalna komponenta koja otvara vrata europske startup scene.

Upravo na to međunarodno tržište ozbiljno računa Mandušić.

- Softver Saint Thomas ima licencu za instaliranje na području cijele Europske unije, u zadnje dvije godine smo upravo s podrškom Digitalne Dalmacije dosta narasli, a nadam se da ćemo ovu aplikaciju primjenjivati i u inozemstvu, kaže Mandušić. Kako kaže, mnogo kontaktira s geodetima susjednih država, primjerice, jako je dobro stanje u Bosni i Hercegovini. Države Skandinavije su znatno sređenije od naše, naš katastar i zemljišne knjige izgledaju kao jedno veliko snalaženje, no sada kad imamo visoko razvijenu tehnologiju, bit će i više reda u katastru i zemljišniku, ocjenjuje.

Uz šest trenutačno zaposlenih, uskoro će biti novih zapošljavanja. Želimo izaći iz okvira koji nam se nameću, danas je ova struka administrativno jako zahtjevna, a ja sam najmlađi vlasnik tvrtke među tvrtkama koji se bave prostornim planiranjem u Hrvatskoj, kaže Mandušić.

Na kraju poručuje mladim ljudima kako bi trebali što prije izaći iz okvira, usuditi se, učiti, savjetovati se s drugima koji znaju više i tako napredovati poput ove splitske tvrtke.

#817/S26 Podcast Pametna Hrvatska Urednica: Ojdana Koharević

Podcast Pametna Hrvatska – u partnerstvu s JANAF-om!

Objavljeno 16. listopada 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Pravo mi je brak, compliance savjest, a medijacija ljubav – slikovito je svoj profesionalni put u podcastu Medijator prvog poslovnog radija PoslovniFM opisala Sanja Ožić, stručnjakinja za javno zdravstvo i zdravstveni sustav, korporativno pravo, compliance, ljudske resurse i medijaciju. U razgovoru s dr. Srđanom Šimcem otvorila je niz pitanja koja nadilaze klasično poimanje pravne struke i medijacije: kako spriječiti konflikt prije nego što preraste u spor, zašto pravila sama po sebi nisu dovoljna, kakvu ulogu u organizacijama ima komunikacija te zašto će mentalno zdravlje i odnosi među ljudima sve više postajati poslovna tema.

Ožić svoj profesionalni put opisuje kao niz „prestrojavanja“. Završila je pravo, bavila se radnim pravom, gradskom upravom, sindikalnim radom, položila pravosudni ispit, a potom profesionalno povezala pravo i medicinu. Upravo je u tom spoju, kaže, pronašla zajedničku poveznicu - čovjeka. Gotovo pola radnog vijeka provela je u zdravstvu, a iskustvo je stjecala i u korporativnom upravljanju, uključujući područje gospodarenja otpadom, compliance i HR.

Koji god poslovni proces da vodite, ne vode ga procedure, ne vode ga pravila, nego ga vode ljudi, poručuje Ožić. Upravo ta rečenica možda najbolje objašnjava njezin interes za medijaciju.

Za Ožić compliance nije samo pitanje usklađenosti pravilnika, statuta i drugih regulatornih zahtjeva. Compliance, ističe, mora imati širu upravljačku perspektivu – mora odgovoriti na pitanje kako nešto provesti, kako upravljati rizicima i kako pratiti provedbu. A jedan od rizika koji se često zanemaruje jest upravo rizik konflikta.

Jer konflikt, upozorava, najčešće ne počinje otvorenim sukobom. Počinje – nerazumijevanjem.

Možete pravno savršeno urediti proces, napisati pravilnike i postaviti procedure, ali kada dođe ponedjeljak ujutro i ljudi sjednu za stol, mogu se pojaviti potpuno različite perspektive, interesi i očekivanja. Pravila možda jesu jasna na papiru, ali ljudi ih ne doživljavaju nužno na isti način.

Zato Ožić medijaciju ne vidi samo kao posljednju stanicu nakon što je spor već nastao. Upravo suprotno – medijacija joj je otvorila prostor prevencije konflikta.

- Što zapravo učiniti prije nego što uopće do spora dođe?, pitanje je koje je, kaže, počela postavljati nakon osnovne obuke za medijatore. U tom smislu medijacija postaje svojevrsna nadogradnja compliancea: ako compliance pokušava prevenirati pravne, financijske i reputacijske štete, medijacija može pomoći u prepoznavanju i upravljanju odnosima i konfliktima koji takvim štetama mogu prethoditi.

Medijacija se često svrstava u „meke vještine“. No Ožić smatra da je upravo to pogrešno shvaćanje. Riječ je o vještini koja je prioritetna ako želimo da poslovni procesi budu održivi, jer nijedan sustav ne funkcionira bez ljudi.

Posebno zanimljivim smatra prostor koji se otvara između compliancea, poslovne etike i medijacije.

Poslovna etika, kaže, već je prisutna, ali pitanje je kako je provesti u svakodnevnom poslovanju. Njezin je odgovor – između ostalog, poslovnom medijacijom. Ona može pomoći u prevenciji konflikata, unaprjeđenju organizacijske kulture i edukaciji o tome kako komuniciramo.

„Medijacija je upravo taj pogled iznutra“, kaže Ožić. Za razliku od stalnog bavljenja onime što je izvana vidljivo – rezultatima, pravilima, postignućima i poslovnim procesima – medijacija vraća fokus na ljude: kako komuniciraju, kako razumiju jedni druge i što se događa u njihovim odnosima.

Posebno mjesto u razgovoru zauzelo je pitanje što učiniti kada konflikt već eskalira.

Ožić će upravo o tome govoriti i na radionici posvećenoj situacijama u kojima deeskalacija nije uspjela. Jer ni najbolja tehnika ne znači da će svaki konflikt biti moguće odmah smiriti. Ponekad je potrebno postaviti granice.

- Mi kao medijatori nismo odgovorni za tuđi konflikt. Ne zauzimamo ničiju stranu. Ne dijelimo pravo ni pravdu. Pokušavamo razumjeti ljude i dovesti ih do toga da oni zajednički dođu do rješenja koje je najbolje za njih, objašnjava.

Upravo u postavljanju granica vidi važnu poveznicu s mentalnim zdravljem.

Mentalno zdravlje, upozorava Ožić, nije izdvojena tema niti luksuz koji se može promatrati izvan poslovnog sustava. Ono je sastavni dio zdravlja, a psihosocijalni rizici i stres već su dio svakodnevice brojnih zaposlenika.

Posebno je to izraženo u zdravstvu, gdje se istodobno susreću različita zanimanja, hijerarhije, odgovornosti prema pacijentima, zaposlenicima i upravljačkim strukturama. Uz to, nedostatak radne snage dodatno povećava pritisak na sustav.

Zato Ožić prostor za medijaciju vidi ne samo u korporativnom upravljanju, nego i u zdravstvu i drugim sustavima u kojima su ljudi pod velikim pritiskom.

Na kraju razgovora Sanja Ožić izdvaja nekoliko jednostavnih, ali vrlo snažnih poruka.

Prva je da promjenu ne možemo izbjeći. Možemo je samo odgoditi, a što je dulje odgađamo, to više zaostajemo.

Druga je još važnija: bez obzira na to razgovaramo li u poslovnom ili privatnom kontekstu, s druge strane uvijek imamo – čovjeka.

- Očekivati savršenost kod nesavršenih unaprijed je osuđeno na propast, kaže Ožić. Svatko može imati loš dan, loš tjedan ili lošu godinu, ali to nije opravdanje da prema drugima izgubimo poštovanje i uvažavanje. Razumijevanje ljudi, njihovih potreba i emocija koje stoje iza tih potreba nije nešto što bi trebalo ostati rezervirano za medijacijski stol. To je znanje koje se može i treba primjenjivati svakodnevno.

A njezina završna poruka možda je i najosobnija.

Medijacija joj je, kaže, u život ušla brzo i bez otpora. „Što ulazi u život brzo i bez otpora? Tako vam u život ulazi ljubav.“ U početku je možda bila zaljubljenost u novu vještinu, ali je s vremenom postala nešto čvršće – stvarna ljubav prema medijaciji.

Jer medijacija, zaključuje Ožić, osvješćuje ono što je u našim životima najvažnije – odnose s drugim ljudima.

Upravo zato razgovor Sanje Ožić i Srđana Šimca nije samo razgovor o medijaciji. To je razgovor o tome kako graditi poslovne i životne odnose u svijetu u kojem su promjene sve brže, sustavi sve složeniji, a ljudi – unatoč svim pravilima, procedurama i tehnologijama – i dalje ostaju središte svakog procesa.

Hrvatska udruga za medijaciju od 12. do 16. listopada 2026. godine organizira 16. Tjedan medijacije pod sloganom: Medijacijom možemo zajedno učiniti svijet HUManijim!

Tijekom pet dana održat će se niz besplatnih predavanja, radionica, webinara, okruglih stolova i drugih aktivnosti otvorenih građanima, ali i stručnjacima, organizacijama i poslovnoj zajednici.

Urednik: dr. Srđan Šimac

Objavljeno 9. listopada 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Otpad od hrane nije samo pitanje onoga što ćemo navečer baciti u kantu za biootpad. Kada bacimo hranu, bacili smo i vodu, energiju, tlo, rad ljudi, transport i novac koji smo za tu hranu platili. Upravo zato smanjenje otpada od hrane sve više postaje pitanje odgovornog ponašanja pojedinca, ali i odgovornosti proizvođača, institucija i cijelog društva.

Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane obilježava se svake godine 29. rujna, s ciljem upozoravanja na važnost racionalnog gospodarenja namirnicama i smanjenja otpada u cijelom lancu opskrbe. Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2019. godine ovaj dan kako bi se globalno podigla svijest o problemu bacanja hrane i potaknulo djelovanje na svim razinama.

Upravo zato, o toj temi u podcastu Ritam posla na Poslovni FM radiju razgovarale profesorica Anet Režek Jambrak, voditeljica Laboratorija za održivi razvoj Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu i Helena Radić Bosanac, voditeljica korporativnih komunikacija Nestléa. Povod je, uz Međunarodni dan, i inicijativa Biraj zeleno, koju Nestlé provodi s partnerima upravo s ciljem edukacije građana o tome kako smanjiti otpad od hrane.

U svijetu se, prema podacima, na godinu baci oko 120 milijardi tona hrane, što je gotovo 20 % svih proizvedenih namirnica. U Hrvatskoj se pak godišnje baci oko 70 kilograma hrane po stanovniku, pri čemu najveći dio otpada nastaje u kućanstvima. Zato je, ističu sugovornice u razgovoru s urednicom podcasta Majom Antonić, promjena ponašanja potrošača jedan od ključnih elemenata borbe protiv otpada.

Hrana nije otpad, nego resurs

„Najbolje upotrijebiti do” odnosi se na kvalitetu proizvoda – okus, miris i teksturu – dok proizvod nakon tog datuma ne znači automatski da je zdravstveno neispravan. Upravo zato potrošačima treba dati više znanja kako bi mogli pravilno procijeniti što još mogu koristiti.

„Hrana je resurs”, jedna je od ključnih poruka razgovora. Takav pogled vodi i prema principima kružne ekonomije: ostatak jedne namirnice može postati sastojak drugog obroka, prilog, umak ili čak sirovina za neki novi proizvod.

Paradoks današnjeg vremena jest da nam je hrane dostupnije nego ikada, a upravo zbog te dostupnosti često je manje cijenimo.

Nestlé je upravo tu ideju stavio u središte ovogodišnje inicijative Biraj zeleno – povezivanje iskustva starijih i znanja mlađih generacija.

Odgovornost proizvođača ne završava prodajom

Za uspostavljanje takvog sustava bilo je potrebno povezati različite dijelove kompanije – od financija i logistike do planiranja proizvodnje i prodaje. Rezultat je, prema podacima iz razgovora, da je Nestlé u Hrvatskoj u 2025. godini u odnosu na baznu godinu 2022./2023. smanjio uništavanje hrane kao proizvođač za 70 posto.

Najjednostavnija promjena – planirati

Slično vrijedi i za kruh – namirnicu koju obje sugovornice izdvajaju kao onu koju nikako ne bi trebalo bacati. Od starog kruha mogu nastati krušne mrvice, pohani kruh, topli sendviči, deserti ili drugi obroci. Ključno je pravilno ga čuvati i na vrijeme odlučiti kako ga iskoristiti.

Informativan, poučan i iskren razgovor poslušajte u streamu PoslovniFM radija i na brojnim podcast platformama.

Urednica: Maja Antonić

Objavljeno 29. rujna 2026., na Međunarodni dan svjesnosti o gubitku i bacanju hrane. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Znate li da od 21. do 25. rujna 2026. traje Međunarodni tjedan sreće na radnom mjestu, globalna inicijativa koja se održava u više od 55 zemalja i želi otvoriti razgovor o tome kako rad učiniti mjestom na kojem ljudi mogu dobro raditi, razvijati se i osjećati se dobro.

Prvi poslovni radio Poslovni FM donosi ekskluzivni razgovor dr. Saše Petra s Martinom Harapin Molc – predsjednicom Udruge za radnu sreću, predavačicom na Međunarodnoj akademiji radne sreće i prvom menadžericom radne sreće u Hrvatskoj. Razgovor otvara pitanje koje se često preskače kada govorimo o produktivnosti, rezultatima i poslovanju: kakav je osjećaj biti čovjek na svom radnom mjestu?

Što ako problem nije u tome što ljudi ne rade dovoljno, nego u tome što na posao dolaze s grčem u želucu? I što ako produktivnost ne raste kontrolom, pritiskom i strahom od pogreške, nego povjerenjem, dobrim odnosima, jasnim ciljevima i osjećajem da ono što radimo ima smisla? Može li se osoba smijati na poslu i istodobno biti produktivna.

Upravo tim pitanjima bavi se nova Poslovna špica, a razgovor na Poslovnom FM-u ide puno dalje od pitanja jesu li zaposlenici zadovoljni ili nezadovoljni.

Harapin Molc otvoreno govori o vlastitom iskustvu rada u toksičnom radnom okruženju i o tome kako je upravo iz tog iskustva nastala njezina odluka da se posveti radnoj sreći. Kako kaže, promatrala je kako toksični obrasci guše potencijale ljudi i timova te odlučila istraživati i graditi okruženja u kojima se ljudi osjećaju dobro, vole raditi, ne boje se ponedjeljka i žele dati najbolje od sebe.

Radna sreća nije luksuz, već imperativ svake organizacije, poruka je koja se provlači kroz cijeli razgovor.

No što zapravo znači biti sretan na poslu?

Ne znači sjediti osam sati, zabavljati se, ne raditi ništa i na kraju mjeseca primiti plaću. Ne znači ni da posao mora biti lagan, bez rokova, odgovornosti, pritisaka i stresnih situacija. Radna sreća, objašnjava Harapin Molc, način je na koji čovjek doživljava svoj posao i sebe u tom poslu – uključuje radno okruženje, odnose s ljudima, komunikaciju, osjećaj smisla i spoznaju da naš trud i doprinos netko vidi i prepoznaje.

I upravo tu razgovor postaje posebno zanimljiv menadžerima i poduzetnicima.

Jer zaposleniku nije dovoljno samo reći: „Imaš posao i plaću, što još želiš?”

Ljudi žele osjećaj pripadnosti. Žele da ih se čuje. Žele dati ideju, vidjeti rezultat svojeg rada i znati da njihov doprinos ima vrijednost. Harapin Molc upozorava da dugoročno nije dovoljno samo sjediti na radnom mjestu i izvršavati zadatke. Čovjek je socijalno biće i želi biti prihvaćen, primijećen i uključen.

Jedan od možda najzanimljivijih dijelova razgovora odnosi se na ono što zaposlenike čini nesretnima.

Intuitivno bismo mnogi prvo pomislili na plaću. No prema anketama koje je provodila Udruga za radnu sreću, plaća nije bila na vrhu popisa. Kao važniji izvori nezadovoljstva izdvojili su se međuljudski odnosi, loša komunikacija nadređenih i kolega te izostanak pohvale i priznanja. Jedno jednostavno „hvala” ili „ovo je bilo dobro” može, kaže Harapin Molc, otvoriti puno više prostora za motivaciju nego što menadžeri često pretpostavljaju.

To je posebno važno u vremenu kada mnoge organizacije na pad produktivnosti odgovaraju dodatnom kontrolom. Više kontrole. Više zabrana. Više praćenja.

A možda bi trebalo početi s drugačijim pitanjem: jesu li ljudima jasni ciljevi, imaju li osjećaj smisla, mogu li razgovarati s nadređenima i kolegama i imaju li dovoljno prostora za odgovornost i inicijativu?

Jer produktivnost nije isto što i broj sati provedenih u uredu. Kako ističe Harapin Molc, prava produktivnost kombinacija je fokusa, kvalitete, dobrih odluka i što manje nepotrebnog trošenja energije. Motiviran zaposlenik koji zna cilj i ima dobru komunikaciju može kvalitetno obaviti posao i za kraće vrijeme.

Urednik Saša Petar u razgovoru otvara još jedan važan problem – odnos prema pogreškama.

Tko radi, taj i griješi. No ako se svaka pogreška pretvara u „cirkus”, zaposlenici vrlo brzo nauče jednu jednostavnu lekciju: najsigurniji način da ne pogriješiš jest da ništa ne napraviš. Ne predlažeš poboljšanje. Ne upozoravaš na problem. Ne eksperimentiraš. Ne pitaš. Ne riskiraš. Radiš samo ono što ti je rečeno.

Takva organizacija možda izgleda uredno, ali teško može biti inovativna, razvojna i dugoročno uspješna.

Zato je radna sreća, prema riječima gošće Poslovne špice, proces koji zahtijeva stalno ulaganje - i menadžmenta i zaposlenika. Nije riječ o stanju koje jednom postignemo pa zauvijek traje. Odnos prema ljudima, komunikacija i način na koji reagiramo na pogreške svakodnevno grade ili narušavaju povjerenje.

Jedna od najupečatljivijih priča iz razgovora govori upravo o osmijehu.

Martina Harapin Molc prisjetila se kako je u jednoj tvrtki bila pozvana u ured direktora zato što se – smijala. U kulturi u kojoj se gotovo nitko nije smijao, njezin je osmijeh očito bio problem. Kasnije je shvatila da nema poslodavca koji joj može oduzeti osmijeh jer osmijeh, kaže, otvara vrata i olakšava komunikaciju.

Zvuči gotovo nevjerojatno, ali upravo zato ova priča otvara ozbiljno poslovno pitanje:

Zašto bismo osmijeh, dobru atmosferu i međuljudsku povezanost automatski suprotstavljali radu i rezultatima?

Pauza za kavu, kratki neformalni razgovor ili nekoliko minuta u kojima ljudi razmijene informacije nisu nužno gubitak vremena. I takvi trenuci mogu pomoći povezivanju ljudi. A zadovoljstvo zaposlenika ne ostaje unutar zidova tvrtke. Ono se prenosi i na klijente i kupce.

Zaposlenici su prva točka kontakta s korisnikom i svojevrsni ambasadori organizacije. Ako nisu zadovoljni, tvrdi Harapin Molc, korisnik će to osjetiti. Ako jesu, stvaraju se uvjeti za povjerenje, kvalitetniju komunikaciju i bolje korisničko iskustvo. „Povjerenje je valuta koja ne gubi na vrijednosti”, jedna je od poruka razgovora.

Tu dolazimo do važne ravnoteže. Menadžer nije odgovoran za cjelokupnu osobnu sreću zaposlenika. Svatko nosi vlastitu odgovornost, vlastite okolnosti i vlastiti odnos prema sebi. Ali menadžer jest odgovoran za radno okruženje koje stvara.

Zato je radna sreća dvosmjerna ulica. Organizacija može stvoriti uvjete, ali i zaposlenik sudjeluje u izgradnji odnosa, komunikacije i atmosfere. Ljubaznost, zahvalnost, otvorenost i spremnost na suradnju nisu jednosmjerna obveza poslodavca.

I možda je upravo zato ovaj razgovor važan u tjednu posvećenom sreći na radnom mjestu. Ne zato da svi od ponedjeljka hodamo uredom s umjetnim osmijehom.Nego da se zapitamo kako se zapravo osjećamo tamo gdje provodimo velik dio svog života.

- Ne sretni, ono, da se stalno kao smijemo, nego istinski da se dobro osjećamo, kaže Harapin Molc. Jer ono što nosimo s posla često nosimo i kući - a dobro ili loše raspoloženje ne ostaje na vratima ureda.

Zato je možda pravo pitanje ovog Međunarodnog tjedna sreće na radnom mjestu jednostavno: Kakav je osjećaj biti na poslu u vašoj tvrtki?

I još važnije – što svatko od nas može napraviti da taj osjećaj bude malo bolji?

Jer radna sreća nije odsutnost problema, rokova, odgovornosti i teških dana. Ona je mogućnost da i u takvom poslu postoji smisao, poštovanje, povjerenje, dobra komunikacija i osjećaj da ono što radimo vrijedi.

A to je tema o kojoj vrijedi razgovarati – ne samo jedan tjedan u godini.

Poslušajte Poslovnu špicu s Martinom Harapin Molc na Poslovnom FM-u, kao i na svim našim podcast platformama.

Urednik: Saša Petar Foto: Darko Buković/PoslovniFM.

Objavljeno 23. rujna 2026. Sva prava pridržava Poslovna strana života – PoslovniFM.

- Žao mi je što puno prije nisam otišla iz bolnice, ali svakom tko namjerava ući u privatno zdravstveno poduzetništvo preporučila bih kliničko iskustvo i rad u bolnici. Bolnica vas naprosto nauči raditi, istaknula je izv. prof. dr. sc. Dobrila Karlica Utrobičić, specijalistica oftalmologije i vlasnica splitske Poliklinike Optima u razgovoru za PoslovniFM.

U novom izdanju podcasta Poslovni đir, dr. Karlica Utrobičić otvoreno urednici Ojdani Koharević govori o odnosu javnog i privatnog zdravstva, razlozima zbog kojih je 2005. godine krenula u vlastiti posao, izazovima privatnog poduzetništva u medicini, potrebnom kliničkom iskustvu, ulaganjima u opremu, ali i o odgovornosti liječnika prema pacijentu. Posebno o privatnom zdravstvu, znanju i odgovornosti prema pacijentu.

- Nisam zažalila. Žao mi je što puno prije nisam otišla iz bolnice. Tim je riječima sugovornica odgovorila na upit je li ikad požalila zbog odluke da iz javnog zdravstvenog sustava prije više od dva desetljeća zakorači u privatno poduzetništvo. Njezina priča počinje u vremenu kada privatno zdravstvo u Hrvatskoj nije bilo ni približno razvijeno kao danas.

- Razlog zbog kojega sam otišla iz bolnice je da pacijenti imaju pravo izbora. Mogu birati hoće li čekati u redovima ili će doći ovdje gdje će im, primjerice, dijete biti brzo pregledano i gdje ja radim svoj posao kako treba, kaže dr. Karlica Utrobičić.

No, upravo njezina priča pokazuje da prelazak iz javnog sustava u privatno zdravstvo nije odluka koju bi trebalo donositi samo zato što privatni sektor izgleda kao poslovna prilika.

Za mlade liječnike koji razmišljaju o vlastitoj poliklinici ili drugom obliku privatnog zdravstvenog poduzetništva ima vrlo jasan savjet – najprije kliničko iskustvo.

- Hrabrosti treba, no da biste vi otišli raditi privatno u ovim našim strukama, morate imati kliničko iskustvo. Bolnica vas nauči raditi. Nemate dovoljno znanja, jer neke situacije koje vidite u bolnici možda privatno nikada nećete vidjeti. A kako ćete onda pomoći?!, poručuje.

Oftalmologija je, pritom, specifična i skupa grana medicine. Za razliku od nekih drugih zdravstvenih djelatnosti koje su posljednjih godina snažno razvile privatni sektor, oftalmologija zahtijeva velika ulaganja u opremu i prostor.

- Oftalmologija je skupa grana jer se treba mnogo ulagati. Naši alati i oprema jako su skupi. Ja uvijek govorim kako je lakše psihijatru koji će sjediti i slušati, treba samo imati dobar kauč i slušalice, a za nas treba dosta novca za opremu prostora i svime morate znati rukovati, objašnjava.

U vlastiti posao krenula je vlastitim novcem i, kako kaže, do danas nije tražila poduzetničke kredite.

Dr. Karlica Utrobičić govori i o pitanju koje se posljednjih godina sve češće postavlja – treba li liječnik istodobno raditi u javnom i privatnom sustavu. Takav model, smatra, nije jednostavan.

- Morate biti veliki radoholičar i odreći se svoga privatnoga posla. To su jako teška zvanja, međutim treba znati odlučiti kada prekinuti s bolnicom i kada ćete ići privatno. To ne znači da svi iz bolnice trebaju ići privatno, postoje struke i liječnici kojih treba biti u bolnici.

Istodobno, pitanje odlaska liječnika iz javnog sustava ne bi trebalo promatrati samo kroz odluku pojedinca.

- Zašto ljudi odlaze iz bolnice raditi privatno, to bi trebalo biti dublje pitanje, pa i jesu li zadovoljni svojim primanjima?, kaže.

Privatno zdravstvo, međutim, nije brz put do uspjeha. Dr. Karlica Utrobičić smatra da je napredovanje u privatnom sektoru dugotrajan proces, a uspjeh definira vrlo jednostavno.

Za nju je „uspješan privatnik onaj kojemu ne treba puno reklame, a stalno radi. Najbolja reklama su ljudi koji su zadovoljni vašim radom.

U medicini, dodaje, reputacija nastaje kroz iskustvo pacijenata i preporuku.

- Ono što se prenosi od osobe do osobe, to su najkvalitetniji dokazi da ste vi dobar doktor, a ne da sebe reklamirate, a nitko ne zna tko ste i što ste. Vi stalno morate dokazivati svoje ime u svom poslu.

To je možda i jedna od najvažnijih razlika između klasičnog poduzetništva i poduzetništva u zdravstvu: poslovni rezultat ne može se dugoročno odvojiti od stručnog kredibiliteta i povjerenja pacijenta.

Mladim liječnicima koji tek razmišljaju o privatnom biznisu savjetuje upravo ono što smatra temeljem liječničkog poziva – stalno učenje i spremnost na traženje znanja.

- Moraju imati kliničko iskustvo, moraju raditi u bolnici. Ono što bih im savjetovala je da smanje ego. Nije sramota ne znati. Ja ću sa svojim iskustvom uvijek pitati za nešto u što nisam bila sigurna.

Oftalmologija, kao i druge medicinske struke, traži stalnu edukaciju, sudjelovanje na kongresima, stručni i znanstveni rad te kontinuirano ulaganje u znanje i opremu.

Razgovor u Poslovnom điru završava temom koja se tiče gotovo svake obitelji – vremena koje djeca provode pred ekranima.

Za dr. Karlicu Utrobičić pitanje je vrlo konkretno.

- Svi roditelji koji dovode djecu kod mene znaju da je moje prvo pitanje: koliko je dijete na ekranu?

Upozorava na problem pretjeranog korištenja elektroničkih uređaja, osobito kod male djece, te ističe da pitanje nije samo vid.

- To nije samo pitanje vida. To je pitanje o kojemu pedijatri objavljuju radove u visokoindeksiranim časopisima, jer se pokazalo da nježnost mozga kod male djece može biti poremećena plavim svjetlom. To je i pitanje ovisnosti jer su djeca postala ovisna.

A njezin savjet roditeljima jednostavan je i izravno izvan ordinacije:

- Ne dajte im mobitele, igrajte se s njima, čitajte im priče!

U vremenu u kojem je ekran postao sastavni dio svakodnevice, poruka splitske oftalmologinje možda je jednostavnija nego što bismo očekivali: zdravlje djece ne čuva se samo pregledom kod liječnika, nego i navikama koje stvaramo kod kuće.

Podcast Poslovni đir uređuje i vodi Ojdana Koharević.

Objavljeno 18. rujna 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Kada kažemo logistika, većina još uvijek pomisli na skladište, transport, špediciju i dostavu. No logistika je odavno prerasla granice prijevoza robe od točke A do točke B. Ona danas obuhvaća cijeli opskrbni lanac – od potrebe za proizvodom ili uslugom, preko nabave, proizvodnje i distribucije, sve do povratne informacije korisnika, reciklaže i oporabe materijala.

Upravo o toj promjeni u podcastu Poslovna špica na prvom poslovnom radiju Poslovni FM razgovarali su voditelj emisije dr. Saša Petar i dr. sc. Miljenko Mustapić, docent na Sveučilištu Sjever i pročelnik Odjela održive mobilnosti i logistike. Mustapić, koji iza sebe ima više od dva desetljeća iskustva u gospodarstvu, logistiku promatra iz perspektive koja povezuje akademsko znanje i realne poslovne izazove.

- Danas očekujemo da roba, informacije i usluge dolaze brzo, pouzdano i gotovo neprimjetno. Logistiku ne primjećujemo sve dok ona ne prestane funkcionirati, ističe Mustapić.

Upravo ta nevidljivost možda je jedan od razloga zbog kojih se važnost logistike još uvijek podcjenjuje. Globalni poremećaji u opskrbnim lancima, razvoj e-trgovine, digitalizacija i sve veća potreba za održivim poslovanjem pokazali su koliko je kvalitetno organizirana logistika važna za stabilnost kompanije.

Od operativne funkcije do upravljačkog stola

Za Mustapića više nema dileme – logistika mora biti dio strateškog promišljanja kompanije. U uvjetima stalnih promjena, od geopolitičkih poremećaja i tržišnih oscilacija do zatvorenih prometnih pravaca i nepredvidivih događaja, sposobnost kompanije da brzo reagira postaje jedna od ključnih konkurentskih prednosti.

Zato je, smatra, pogrešno logistiku promatrati samo kao operativni zadatak. Ako je ona izdvojena na razinu „odraditi isporuku“, kompanija propušta mogućnost da logistiku pretvori u zamašnjak poslovanja.

- Logistika danas nije samo operativna funkcija koja se bavi isporukama, nego je strateški element koji može bitno utjecati na konkurentnost i dugoročan uspjeh svakog poduzeća, poručuje Mustapić.

Takav pristup posebno je važan za male i srednje poduzetnike koji često nemaju vlastite velike logističke odjele. Upravo tu raste prostor za specijalizirane stručnjake i outsourcing logističkih funkcija, odnosno za ljude koji mogu analizirati i optimizirati logističke tokove te pomoći kompanijama da smanje troškove, povećaju učinkovitost i istodobno ostanu fleksibilne.

U logistici nema mjesta za „jednom smo to riješili“

Jedna od ključnih poruka razgovora odnosi se na stalnu prilagodbu. Logistički proces jednom uspostavljen na visokoj razini nije zauvijek kvalitetan. Tržište, tehnologija, prometna infrastruktura i globalne okolnosti neprestano se mijenjaju.

- Logistika je zapravo stalna igra prilagodbe, kaže Mustapić. Uspjeh zato nije stanje koje se jednom postigne, nego kontinuirani proces učenja, prilagodbe i donošenja odluka.

U takvom sustavu presudan nije pojedinac koji „sve zna“, nego dobro organiziran tim. Vrhunskog menadžera treba imati, ali bez ljudi koji međusobno komuniciraju, dijele znanja, preuzimaju odgovornost i samostalno donose odluke nema otpornog logističkog sustava.

Posebno u kriznim situacijama, kada odluku ponekad treba donijeti brzo i na temelju nepotpunih informacija, tim postaje ključna konkurentska prednost.

AI neće zamijeniti logističara – ali bi ga mogao zamijeniti logističar koji zna koristiti AI

Umjetna inteligencija već mijenja logističke procese. Automatizacija može preuzeti repetitivne, zamorne i analitičke zadatke, smanjiti mogućnost pogreške i osloboditi stručnjake za složenije poslove.

No Mustapić ne očekuje da će AI tako brzo zamijeniti logističke stručnjake.

- Logističare neće moći zamijeniti AI, nego će logističare moći zamijeniti neki drugi logističar koji zna upravljati AI-jem, jedna je od najupečatljivijih poruka razgovora.

Drugim riječima, tehnologija nije zamjena za stručnost, nego alat koji stručnjaku omogućuje da više vremena posveti strategiji, problemima i odlukama koje zahtijevaju ljudsko iskustvo i procjenu.

Studenti logistike uče izvan učionice

Takav pristup već se primjenjuje i na Sveučilištu Sjever. Odjel logistike i održive mobilnosti snažno je povezan s gospodarstvom, a studenti kroz terensku nastavu obilaze proizvodne pogone, skladišta i druge poslovne sustave. Stručnjaci iz gospodarstva dolaze predavati studentima, dok se u nastavi koriste suvremene tehnologije poput VR simulacija, dronova, računalnih simulacija prometnih i distribucijskih tokova te drugih digitalnih alata.

Cilj nije samo prenijeti teorijsko znanje, nego studente pripremiti za stvarne situacije i nepredvidivost poslovanja.

Studijski program pritom naglašava interdisciplinarnost. Uz logistiku i mobilnost, studenti stječu znanja iz menadžmenta, ekonomije, poduzetništva, kontrolinga, upravljanja ljudskim potencijalima i drugih područja.

Jer budući logističar, poruka je iz razgovora, ne može biti stručnjak koji poznaje samo svoj uski dio posla. Mora razumjeti što se događa u cijeloj kompaniji.

Logistika je, zapravo, poslovanje

Upravo je to možda najvažniji zaključak razgovora Saše Petra i Miljenka Mustapića. Logistika više nije „ono što se događa u skladištu“. Ona povezuje nabavu, proizvodnju, prodaju, distribuciju, tehnologiju, ljude i kupca.

U vremenu u kojem brzina, otpornost i fleksibilnost sve više određuju uspjeh kompanije, logistika postaje jedno od mjesta na kojem se odlučuje o konkurentnosti.

A poduzeća koja je i dalje budu promatrala samo kao operativni trošak možda će vrlo brzo shvatiti da su zanemarila jednu od svojih najvažnijih strateških funkcija.

Urednik i voditelj: dr. Saša Petar

Objavljeno 7. rujna 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Od doktorskog istraživanja do tehnološkog rješenja koje prepoznaje bolesti vinove loze prije nego što ih ljudsko oko može uočiti – priča o hrvatskoj inovaciji koja spaja agronomiju, umjetnu inteligenciju i preciznu poljoprivredu, koja pokazuje kako hrvatsko znanje može postati globalna poljoprivredna inovacija.

Poljoprivreda je danas mnogo više od iskustva i tradicije. Klimatske promjene, sve veći troškovi proizvodnje i potreba za održivijim gospodarenjem traže nova rješenja, a među najvažnijima su precizna poljoprivreda, umjetna inteligencija i analiza podataka. Kako tehnologija već danas mijenja vinogradarstvo, u podcastu Agrovizija na prvom poslovnom radiju Poslovni FM govorila je Ivana Rendulić Jelušić, direktorica i osnivačica tvrtke Alti Agro.

Sve je započelo tijekom doktorskog studija na Agronomskom fakultetu, kada je Ivana među prvima u Hrvatskoj počela istraživati primjenu dronova u vinogradarstvu. U vrijeme kada se o umjetnoj inteligenciji i pametnoj poljoprivredi tek počelo govoriti, prepoznala je priliku spojiti agronomsko znanje s digitalnim tehnologijama.

Istraživanje je pokazalo da standardni alati za obradu snimaka ne mogu dovoljno precizno analizirati vinograde jer u obradu uključuju i međuredni prostor s travom i korovom. Upravo je taj problem postao temelj razvoja vlastitog softverskog rješenja koje se fokusira isključivo na vinovu lozu.

Rezultat višegodišnjeg razvoja je Vineyard Angel, specijalizirani softver koji koristi multispektralne snimke dronova i algoritme umjetne inteligencije za analizu zdravstvenog stanja vinograda.

Sustav prepoznaje problematične zone, prati vegetacijske promjene, broji nedostajuće trsove te vinogradarima omogućuje planiranje proizvodnje s mnogo većom preciznošću nego što je to moguće klasičnim obilaskom vinograda.

Unutar sustava nalaze se i prediktivni modeli za razvoj bolesti koji koriste podatke s meteoroloških postaja postavljenih u samim vinogradima. Time proizvođači mogu reagirati prije nego što bolest zahvati veće površine.

Jedna od najvećih prednosti Vineyard Angela jest što od vinogradara ne traži dodatni administrativni posao. Podaci se prikupljaju automatski - putem dronova, senzora i meteoroloških postaja - dok agronomski tim rezultate pretvara u jasne preporuke za proizvodnju.

Kako ističe Ivana Rendulić Jelušić, cilj nije proizvesti što više podataka, nego informacije koje proizvođaču omogućuju kvalitetnije odluke o gnojidbi, zaštiti, rezidbi ili planiranju berbe.

Multispektralne kamere registriraju promjene u količini klorofila znatno prije nego što biljka pokaže vidljive simptome. To znači da vinogradar može reagirati nekoliko dana prije nego što se problem pojavi golim okom.

Osim toga, analiza omogućuje praćenje posljedica mraza, tuče, suše ili drugih stresnih situacija tijekom cijele vegetacijske sezone. Sustav pritom pokazuje kako niti jedan vinograd nije potpuno ujednačen, već svaka parcela ima zone koje zahtijevaju različit pristup.

Među prvim korisnicima bili su poznati istarski vinari Ivan Damjanić i Ivica Matošević, a danas Alti Agro surađuje s brojnim velikim hrvatskim i regionalnim vinarijama.

Prema riječima Ivane Rendulić Jelušić, upravo su najveći proizvođači najspremniji isprobavati nove tehnologije jer neprestano traže načine kako dodatno unaprijediti kvalitetu svojih vina.

Osim analize stanja, Alti Agro razvija i primjenu dronova za precizno tretiranje vinograda. Dronovi omogućuju varijabilno doziranje gnojiva i biostimulatora, čime se smanjuje potrošnja sredstava, štedi vrijeme i povećava učinkovitost proizvodnje.

Tijekom prošle godine tvrtka je dronovima tretirala gotovo stotinu hektara vinograda na nekim od najzahtjevnijih hrvatskih položaja, potvrđujući da tehnologija više nije budućnost nego sadašnjost hrvatskog vinogradarstva.

Iako priznaje da poljoprivreda sporije prihvaća digitalne inovacije od drugih industrija, Ivana Rendulić Jelušić uvjerena je da će umjetna inteligencija, dronovi i precizna poljoprivreda vrlo brzo postati standard proizvodnje.

Planovi Alti Agra uključuju širenje na međunarodna tržišta, razvoj novih funkcionalnosti Vineyard Angela te povezivanje softvera, umjetne inteligencije, agronomskog znanja i dronova u jedinstveni sustav pametnog upravljanja vinogradima.

Jer, kako pokazuje ova hrvatska poduzetnička priča, najbolja tehnologija nije ona koja zamjenjuje čovjeka, nego ona koja mu pomaže donijeti bolju odluku.

Planovi Alti Agra uključuju daljnji razvoj softvera, širenje poslovanja na međunarodna tržišta te povezivanje umjetne inteligencije, preciznog tretiranja i stručnog agronomskog znanja u jedinstven sustav pametnog upravljanja vinogradima.

Kako kaže njihova osnivačica, cilj nije zamijeniti agronoma, nego mu dati bolje informacije kako bi mogao donositi bolje odluke. Upravo u tome vidi budućnost moderne poljoprivrede.

Urednica: Maja Antonić

Objavljeno 17. srpnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Metalska industrija nije relikt prošlosti. Ona je temelj razvoja, izvoza, zapošljavanja i konkurentnosti. A MIV Varaždin pokazuje da se tradicija i moderna industrija itekako mogu graditi zajedno.

- Iako je puno industrija odseljeno ili ugašeno u Hrvatskoj, ali i Europi, MIV je uspio s novim vlasnikom zadržati proizvodnju i tradiciju ljevarstva u Varaždinu, kaže u razgovoru za PoslovniFM izvršni direktor MIV-a Filip Kliček i dodaje da nije prepoznato kako je industrija  bazična polazna točka za sve ostale industrije i da je za to potrebna potpora, kakvu daje i druge zemlje za tu industriju.

Metalska industrija Varaždin nastala još daleke 1939. godine jedna je od rijetkih domaćih industrija koja je opstala i štoviše, nakon preuzimanja od njemačke grupacije HAWLE 2018. godine, krenula s dodatnim razvojem. Lani je u Varaždinu otvorena nova ljevaonica, projekt vrijednosti 60 milijuna eura, koji još čeka drugu fazu provedbe. U Varaždinu se radi i izvozi na 6 kontinenta, zaposleno je 360 osoba, domaćih stručnjaka sa sjevera zemlje.

Prema njegovim riječima, bez snažne industrijske baze nema ni dugoročnog prosperiteta. Hrvatska i Europa, smatra, ne mogu se oslanjati isključivo na tercijarne djelatnosti, dok konkurencija s Dalekog istoka – osobito iz Kine, Indije i Turske – postaje sve agresivnija. Upravo zato, kaže, potrebno je više ulagati u znanje, obrazovanje, tehnologiju i ljude, ali i stvoriti pravednije tržišne uvjete za europske proizvođače.

Nova varaždinska ljevaonica za MIV je mnogo više od investicije. To je ostvarenje plana starog više od 40 godina. U pogonu se danas lijevaju odljevci od najmanjih komada pa sve do onih teških deset tona. Posebno je zanimljivo da je tvornica, od polaganja kamena temeljca do prvog odljeva, izgrađena u svega 11 mjeseci – što Kliček ističe kao dokaz iskustva, znanja i predanosti varaždinskog tima.

Projekt je, međutim, imao i svoju zahtjevnu stranu. Iako je prijavljen za europsko sufinanciranje, MIV nije dobio traženu potporu od pet milijuna eura. Unatoč tome, vlasnici su odlučili nastaviti ulaganje vlastitim sredstvima, a upravo su znanje zaposlenika, iskustvo i želja da se u Varaždinu očuva proizvodnja bili ključni razlozi za nastavak projekta.

Kliček pojašnjava kako je ljevaonici glavna sirovina, osim sirovog željeza, i pijesak u kojem se rade kalupi i kojim se kalupira, odnosno izrađuju proizvodi. Zato je druga faza razvoja ljevaonice već je u pripremi. Ona uključuje i važnu komponentu održivosti – recikliranje iskorištenog pijeska koji se koristi u procesu kalupljenja. Danas se taj materijal svakodnevno transportira, dok bi nova faza trebala omogućiti njegovo ponovno korištenje, smanjenje logističkih troškova i dodatno podizanje učinkovitosti proizvodnje.

Uz investicije, jedan od najvećih izazova za industriju ostaje cijena električne energije. Kliček upozorava kako Hrvatska ima jednu od viših cijena struje za industriju, dok neke zemlje, poput Slovenije i Italije, već imaju konkretne modele potpore. Takva bi potpora, smatra, bila snažan poticaj razvoju proizvodnje i novom zapošljavanju.

MIV je u Hrvatskoj najpoznatiji po hidrantima i kanalnim poklopcima, no proizvodni portfelj tvrtke daleko je širi. Tvrtka proizvodi ventile za vodovodne sustave, opremu za energetska i kemijska postrojenja te rješenja koja se koriste diljem Europe i svijeta. Posebno je važan segment opreme za vodovodne mreže, gdje MIV sudjeluje u smanjenju velikih gubitaka vode – problema koji je u Hrvatskoj i dalje ozbiljno prisutan.

Upravo u tom segmentu Kliček upozorava na važnost kvalitete. Gubici vode u Hrvatskoj procjenjuju se između 52 i 70 posto, dok su zemlje poput Nizozemske taj problem sustavno smanjivale još prije nekoliko desetljeća. Zato, poručuje, u odabiru opreme ne bi smjela presuđivati samo cijena, nego dugoročna učinkovitost i kvaliteta materijala.

Snaga MIV-a nije samo u proizvodnji, nego i u razvoju. Tvrtka ima vlastiti odjel istraživanja i razvoja u kojem radi devet inženjera, a razvijaju se proizvodi za vodovodni sektor, energetiku pa čak i za nuklearna postrojenja. Kliček s posebnim ponosom ističe da njihovi stručnjaci ne samo da razvijaju složene sustave, nego ih i puštaju u pogon na terenu – što je potvrda razine znanja i kompetencija koje postoje u varaždinskoj industriji.

Poseban fokus MIV stavlja i na buduće kadrove. Tvrtka kontinuirano surađuje sa srednjim strukovnim školama i fakultetima, a svake godine u pogonima educira između 15 i 20 učenika na praksi, naukovanju i stručnom osposobljavanju. Suradnja se širi i na studente Sveučilišta Sjever, Fakulteta strojarstva i brodogradnje te Vojnog učilišta. Cilj je jasan – mladima približiti metalnu industriju i pokazati im da iza svakog proizvoda stoje konkretno znanje, vještina i stvaranje nečega opipljivog.

U vremenu u kojem se o industriji često govori tek kroz statistiku, MIV Varaždin pokazuje da proizvodnja i dalje može biti snažan razvojni motor. S gotovo 360 domaćih stručnjaka, proizvodima na šest kontinenata, investicijom od 60 milijuna eura i jasnom ambicijom za daljnju modernizaciju, ova varaždinska kompanija potvrđuje da industrija nije nasljeđe prošlosti – nego preduvjet budućeg razvoja.

Urednica i voditeljica: Lidija Kiseljak

Objavljeno 10. srpnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.

Koliko je važno ono što djeca jedu danas za njihovo zdravlje sutra? Zašto je doručak mnogo više od prvog obroka u danu? Kako djecu naučiti zdravim navikama u vremenu ekrana, brze hrane i sve manje kretanja?

O tim pitanjima u podcastu Ritam posla razgovarali smo s Koraljkom Novina Brkić, regionalnom nutricionisticom kompanije Nestlé Adriatic i voditeljicom programa Vrtim zdravi film, te dr. sc. Darijom Vranešić Bender, kliničkom nutricionisticom, autoricom brojnih stručnih projekata i jednom od kreatorica sadržaja programa Petica - igrom do zdravlja.

Poruka njihovog razgovora može se sažeti vrlo jednostavno: zdrave navike ne nastaju slučajno, one se uče – kod kuće, u školi i u zajednici.

Više od 20.000 djece godišnje uči o zdravijem životu

Program Vrtim zdravi film Nestlé provodi već 15 godina u suradnji s Hrvatskim školskim sportskim savezom i drugim partnerima. Od nekoliko škola i stotinjak učenika projekt je prerastao u nacionalnu inicijativu koja danas obuhvaća čak 185 škola i svake godine educira između 20 i 25 tisuća djece diljem Hrvatske.

Kako ističe Koraljka Novina Brkić, cilj nije samo prenijeti informacije o prehrani, nego pomoći djeci da steknu navike koje će ih pratiti cijeli život.

Program se posljednjih godina nadopunjuje i suradnjom s projektom Petica – igrom do zdravlja, koji je pokrenuo Hrvatski liječnički zbor. Dok je Petica usmjerena na djecu nižih razreda osnovne škole, Vrtim zdravi film obraća se učenicima viših razreda, stvarajući svojevrsni kontinuitet zdravstvene edukacije.

Vranešić Bender kaže da u Hrvatskoj otprilike svako treće dijete ima prekomjernu tjelesnu masu ili pretilost i to nisu dobre statistike. Urbane sredine imaju bolje rezultate, ruralne sredine slabije.

Sve počinje od roditelja

Iako škole imaju važnu ulogu, obje sugovornice slažu se kako je obitelj i dalje najvažnije mjesto usvajanja životnih navika.

„Sve kreće od kuće“, naglašava dr. Vranešić Bender, dodajući kako su roditelji uključeni kao sekundarna ciljna skupina upravo zato što bez njih nema trajnih promjena. Djeca mogu usvojiti znanja u školi, ali tek kada ih vide i primijene kod kuće, ona postaju dio svakodnevnog života.

Zbog toga oba programa posljednjih godina sve više uključuju roditelje kroz edukativne materijale, recepte i praktične savjete za svakodnevnu prehranu.

Posebno je zanimljivo da djeca često postaju ambasadori promjena unutar vlastitih obitelji.

Kada u školi nauče zašto je važno piti više vode, jesti voće ili redovito doručkovati, ta znanja prenose roditeljima, braći i sestrama te potiču zajedničke promjene životnih navika.

Jedna od ovogodišnjih tema programa je doručak, a podaci koje su iznijele gošće otkrivaju zanimljiv trend.

Dok oko 80 posto djece u dobi od osam do devet godina redovito doručkuje, kod petnaestogodišnjaka taj udio pada na približno 50 posto.

Zašto je to problem?

Brojna istraživanja pokazuju da djeca koja redovito doručkuju imaju bolju koncentraciju, bolje rezultate u školi i manju vjerojatnost razvoja prekomjerne tjelesne mase. Koristi se ne zaustavljaju samo na djetinjstvu. Redoviti doručak povezuje se s manjim rizikom razvoja kroničnih bolesti, boljim mentalnim zdravljem, pa čak i boljim poslovnim rezultatima u odrasloj dobi.

No doručak nije važan samo zbog prehrambene vrijednosti.

Kako ističu stručnjakinje, riječ je i o važnom obiteljskom trenutku koji djetetu daje osjećaj sigurnosti i pripremljenosti za novi dan. To je često jedini dio dana kada obitelj može zastati, razgovarati i zajedno započeti dnevne obveze.

Djeca nisu problem – problem je dosljednost odraslih

Jedna od tema razgovora bila je i poznata roditeljska dilema: kako djecu privoljeti da jedu zdravije?

Prema riječima dr. Vranešić Bender, djeca su često „prehrambeni neofobi“, odnosno oprezna prema novim okusima. Rješenje nije prisila niti zabrana, nego strpljivo i opetovano izlaganje novim namirnicama. Djeca će s vremenom prihvatiti ono što im se redovito nudi, osobito ako vide da to jedu njihovi vršnjaci ili članovi obitelji.

Djeca su često takozvani neofobi, znači boje se novih okusa. I kako mi tome onda doskačemo? Tako da opetovano nudimo te okuse pri čemu uvijek treba biti ustrajan. Naravno, ne stvarati mučnu atmosferu nego jednostavno uz ponovno izlaganje, opetovano izlaganje ponavljati, a posebno u određenim situacijama kada mogu primjerice vidjeti da to isto vršnjaci konzumiraju.  Što smo više puta izloženi, to ćemo lakše s vremenom prihvatiti nove okuse. I roditelji moraju učiniti to da novi okusi ne budu novi okusi dugo vrijeme. Rano ih moramo otvoriti nekim novim jelima, kulturama, etničkoj hrani. Dakle, sve to, svako iskustvo s hranom je dobro iskustvo ako govorimo o pravoj hrani, ako ne govorimo o ultra procesiranim namirnicama. Ideja je uvijek u raznolikosti. Znači, i raznolikost, ravnoteža, umjerenost, to su nekakve tri ključne riječi koje u nutricionizmu, ako poštujemo, ne možemo puno pogriješiti', kaže Vranešić Bender i zaključuje kako je fokus na zelenoj prehrani.

Zbog toga stručnjaci naglašavaju kako prehrana ne smije biti prostor zabrana i kažnjavanja.

„Ništa nije zabranjeno“, poručuju sugovornice, ali ključ je u ravnoteži. Ekstremi i stroga ograničenja dugoročno ne daju rezultate. Mnogo je važnije naučiti djecu umjerenosti i odgovornom odnosu prema hrani.

Male promjene koje donose velike rezultate

Najveća vrijednost ovakvih projekata možda se najbolje vidi kroz konkretne promjene koje primjećuju učitelji i škole.

Nakon uključivanja u programe, djeca češće nose vodu umjesto zaslađenih napitaka, češće biraju voće za međuobrok i sve više donose hranu od kuće umjesto da posežu za brzom hranom. Neke su škole čak mijenjale jelovnike, povećavale udio voća i povezivale se s lokalnim proizvođačima kako bi učenicima ponudile kvalitetnije obroke.

Posebno su uspješni modeli međuvršnjačke edukacije, gdje stariji učenici prenose znanja mlađima, čime zdrave navike postaju dio školske kulture, a ne samo jednokratna lekcija.

Odgovornost prehrambene industrije

Govoreći o ulozi Nestléa u ovakvim projektima, Koraljka Novina Brkić podsjetila je kako kompanija još od svojih početaka djeluje u području prehrane te smatra da ima odgovornost poticati uravnotežene prehrambene navike.

Naglašava kako cilj nije promovirati zabrane, nego educirati potrošače o važnosti ravnoteže. Hrana može biti i praktična i ukusna, ali istodobno dio uravnoteženog načina života koji uključuje voće, povrće, tjelesnu aktivnost i umjerenost.

Možda je upravo to bila najvažnija poruka cijelog razgovora.

Zdrave navike ne nastaju preko noći. One se grade godinama, kroz male svakodnevne odluke – čašu vode umjesto gaziranog pića, voćku umjesto grickalica, zajednički doručak prije škole ili šetnju nakon ručka.

Kada se takve navike usvoje dovoljno rano, njihovi učinci osjećaju se desetljećima kasnije.

A upravo zato projekti poput Vrtim zdravi film i Petica – igrom do zdravlja nisu samo edukativni programi. Oni su ulaganje u buduće generacije koje će sutra biti zdraviji učenici, odgovorniji građani i uspješniji profesionalci.

Urednica i voditeljica: Lidija Kiseljak Sadržaj nastao u suradnji s Nestlé Adriatic Foto: PoslovniFM

Objavljeno 3. srpnja 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM