Zemlja je identitet, pripadanje, emocija. Država je samo aparat. Servis.

Ako taj aparat ponižava građane i krade javna dobra – on zaslužuje prezir.

Voljeti Zemlju znači prezirati lošu Državu dovoljno jako da je želite promijeniti.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Situacija u kojoj arhitekta liječi zubobolju djeluje apsurdno, no upravo takav scenarij oslikava realnost sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini.

Nedavni tragični događaji – femicid u Mostaru i hapšenja visokihpolicijskih dužnosnika u Tuzli – ne predstavljaju izolirane incidente, već direktnu posljedicu sistemske greške: ključnim policijskim strukturama upravljaju inženjeri rudarstva i mašinstva, umjesto stručnjaka za kriminalistiku.

Problem proizlazi iz fundamentalne razlike između struka. Dok su inženjeri obučeni za rješavanje egzaktnih problema materije, poput kopanja ruda ili popravke motora, policijski posao zahtijeva bavljenje ljudima, psihologijom i devijantnim ponašanjem. Primjena inženjerske logike na sigurnosne izazove neminovno dovodi do katastrofalnih rezultata.

Na temelju svoga obrazovanja, inženjerski kadar ne posjeduje alate neophodne za vođenje policije. Sigurnosni sektor zahtijeva obrazovanje temeljeno na pravu, etici, sociologiji i psihologiji. Sve dok se na čelu policije nalaze osobe školovane za mašine i iskopine, a ne za ljude, sistem ostaje operativno slijep na opasnosti, a društvo nezaštićeno.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Zašto je 'tolerancija' nedovoljna, pa čak i problematična, za moderno demokratsko društvo? Šta je ključna razlika između pasivnog 'trpljenja' različitosti (tolerancije) i aktivnog prihvatanja tuđeg prava na slobodan izbor (poštovanja)? Zašto je prelazak sa tolerancije na poštovanje jedini put ka stvaranju istinskog društva slobodnih ljudi?

Klikni i podrži ovaj podcast.

Kako stvoriti etično društvo kada se bolji svijet čini kao utopija?

Stotinama godina, obećanja o napretku su iznevjerena. Unatoč svom razvoju, čovječanstvo je zaglavljeno u ponavljanju historije, birajući lidere koji produbljuju podjele i obnavljaju iste stare razarajuće ideje.

Ali nije problem samo u traženju "boljih" lidera, već i u potrebi za "novim liderima" sposobnim premostiti podjele i brinuti za svoje narode i svijet u cjelini. Problem je i u "novim ljudima" spremnim da preuzmu odgovornost i počnu razmišljati svojom glavom.

Iako se ovo čini kao utopija, svaki korak naprijed koji je čovječanstvo napravilo nekada se činio nemogućim.

Činio se kao utopija.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Spomenici bi trebali biti mjesta sjećanja, učenja i pomirenja. Ali šta se dešava kada postanu oružje?

U društvima koja se oporavljaju od rata, sjećanje nije pasivno. Ono je bojno polje. Umjesto da služe kao temelj za budućnost, "mjesta sjećanja" se zloupotrebljavaju. Postaju alati za glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca, za manipulaciju istinom i za obilježavanje teritorije—šaljući poruku onim "drugima" da više nisu dobrodošli.

Ovo nije sjećanje koje liječi. Ovo je nastavak sukoba promijenjenim sredstvima.

Borba za narativ o prošlosti se tako vodi u kamenu i bronzi, i spomenicima, koji, umjesto da oslobode, postaju čuvari zarobljene prošlosti.

Klikni i podrži ovaj podcast.

"Snalaženje" je riječ koju svako u Bosni i Hercegovini i regionu odmah razumije. To nije samo riječ, to je koncept i način života. Ona rijetko znači "poštovati pravila" i gotovo uvijek znači "naći način da se pravila zaobiđu".

Snaći se na ovim prostorima, obično znači samo jedno.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Kada se dogodi nešto strašno u ratu, ko će reći da li je to bio genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin, ili nije? Jesu li to političari? Mediji? Naučnici? Jednom riječju, čija se pika a čija se ne pika.

Klikni i podrži ovaj podcast.

Danas je u Sarajevu sahranjen muškarac, star 72 godine, oženjen, otac jednog djeteta, po zanimanju tesar.

I ništa tu ne bi bilo neobično da na njegovoj sahrani nije bilo 30 hiljada ljudi. I da on nije Halid Bešlić.

Srećom za život i svijet, Halid Bešlić nikada neće biti zapamćen kao tesar.

⁠Klikni i podrži ovaj podcast.

Šta bi se dogodilo kada bi se prikupili svi udžbenici historije u školama u Bosni i Hercegovini?

Šta bi se u njima našlo?

I najvažnije: „ Može li im se vjerovati? “

Klikni i podrži ovaj podcast.

Jedina dobra strana ratova i teških sistemskih kršenja ljudskih prava je što, ma koliko dugo trajali, jednom im dođe kraj. A onda kada taj kraj dođe, žrtve vape za pravdom, društvo ponovno pokušava da se izgradi a počinitelji zločina nastoje pobjeći od svoje odgovornosti. I svi oni s jednakom strašću i posvećenošću žele u postkonfliktnom društvu ostvariti svoje želje i stremljenja. No, gorka je istina da postkonfliktna društva, pokazuju tendenciju teških i obično bolnih kompromisa kako bi dojučerašnji neprijatelji, počinitelji zločina i njihove žrtve, mogli nastaviti dalje sa svojim životom.

Knjigu možete kupiti na ovoj adresi.

Klikni i podrži ovaj podcast.