Kada nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me,(99) da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će biti Berzah sve do Dana kada će proživljeni biti.(100) Pa kada se u Sur (rog) puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.(101) Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,(102) a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti; u džehennemu će vječno boraviti.(103)Sure El-Mu’minun: 99-103 Ibn Redžeb kaže: „Allah je stvorio ljude radi ostanka, a ne radi nestanka. On je učinio da nakon stvaranja, ljudi prelaze iz jedne u drugu kuću. Nastanio ih je u dunjalučkoj kući da bi provjerio ko će od njih bolje postupati i raditi, zatim ih nastanjuje u svijetu Berzaha i zadržava do Sudnjeg dana kada će ih ponovo okupiti i kada će im sviđati račun kako bi svako dobio ono što je zaradio. Međutim i prije toga oni i u Berzahu osjećaju posljedice svojih djela.”

Govoreći o Berzahu, Mudžahid je rekao: “Berzah je prepreka između smrti i povratka na dunjaluk.” I kazao je: “Berzah je stanje između smrti i proživljenja.”

Imam Ša’bi je čuo jednog čovjeka kako nakon dženaze govori za umrlog: “On je sada stanovnik Ahireta!” Pa mu je rekao: “Ne govori da je stanovnik Ahireta, već stanovnik kabura.”