Lako je oduševiti se dok traje čudo. Lako je slijediti dok je sve jasno, dok se vidi pobjeda, dok srce gori. Ali šta kada nastupi trenutak straha? Kada se tlo pod nogama zatrese, kada ostanemo bez sigurnosti, kada shvatimo da zadatak pred nama nadilazi naše sposobnosti? I mi, kao i prvi učenici, brzo osjetimo koliko smo slabi. Naša hrabrost traje kratko, naša odlučnost se lomi pod pritiskom. Pitanje je: na čemu zapravo stojimo - na vlastitoj snazi ili na sili koja dolazi odozgo?

U Svetom pismu čitamo da je na dan Pedesetnice sišla sila s visine, ne kao simbol, nego kao stvarnost koja je preobrazila prestrašene ljude u hrabre svjedoke. Nije to bila snaga karaktera, nego snaga Duha. Ista poruka stoji i pred nama: Bog nas nije ostavio da sami nosimo teret poziva. Duh Sveti je darovan da bude u nama, da nas vodi, osnaži i učini sposobnima za ono što sami nikada ne bismo mogli. Ako se oslanjamo na sebe, bićemo iscrpljeni. Ali ako se oslonimo na njega, živjet ćemo snagom koja nadilazi naše granice — i postati svjetlost u svijetu koji tone u tamu.