Podjele, svađe i svjetovni načini razmišljanja ne uništavaju samo zgradе — one razaraju duše, gase svjetlo istine i ranjavaju Božiju djecu. Sveto pismo govri da je crkva sveti Božiji hram i da svaki ud naše zajednice ima težinu vječnosti; zato je svaka riječ, svaki stav i svaka odluka ili cigla koja gradi ili čekić koji razbija. Pozvani ste da odbacite lažnu mudrost svijeta, da prestanete gledati ljudske vođe kao izvor sigurnosti, i da se vratite jedinstvu u kojem vlada samo Krist — jer samo ondje Duh Sveti ostaje, raste i daje život. Bog vas poziva da budete graditelji, a ne rušitelji; da svojim životom postavite temelje ljubavi, poniznosti i poslušnosti koje pakao ne može nadvladati.

Bog vas danas poziva da se probudite iz duhovne uspavanosti i otrgnete od samodostatnosti koja guši silu evanđelja u vašem životu. Jer tamo gdje se srce okreće samo prema sebi, tamo gdje se traže ljudske pohvale i gdje se Božiji blagoslovi uzimaju zdravo za gotovo — tu vjera vene, a služenje Kristu postaje mlako i prazno. Apostol Pavao nas podsjeća da je istinska snaga vjernika vidljiva ne u blagostanju, nego u spremnosti da se živi kao „ludi radi Krista“, u poniznosti, u žrtvi, u trpljenju, u postojanosti koja odražava njegovu slavu. Bog traži vjernike koji neće sjediti zadovoljni u udobnosti, nego one koji će mu biti potpuno predani — raspoloživi, poslušni, odani njegovoj volji. Zato otvorite srce i recite: „Gospode, vodi nas gdje želiš, i mi ćemo ići.“ Tu počinje život koji nikada ne postaje mlak, nego gori za Krista.

Na dnu svake ljudske čežnje — ispod svih pokušaja da budemo viđeni, priznati, voljeni — leži glad za nečim što ovaj svijet ne može dati. Sve što radimo, od trke za uspjehom do težnje da budemo posebni, samo je tihi vapaj duše: „Primijećen/a sam. Neko me voli.“ Ali ni aplauzi, ni popularnost, ni najmoderniji ni najekscentrični izgled ne mogu ispuniti prazninu koju ostavlja odsustvo Božije ljubavi. Stvoreni smo da nas on vidi, da nas on voli, da se u njegovom pogledu otkrije naša jedinstvenost. Kad to izgubimo iz vida, sve drugo postaje samo potraga za sjenom. A istina je — on vas već vidi. On vas voli. I on je jedini koji može ispuniti žeđ vaše duše.

Augustin je jednom rekao da u svakome od nas postoji praznina koju je Bog stvorio za sebe — i dok je on ne ispuni, čovjek ostaje nemiran. To je istina koju osjećamo, iako je često ne priznajemo. Odgurnuli smo Stvoritelja i pokušali svijetom popuniti prostor koji pripada samo njemu. Gradimo, kupujemo, volimo, tražimo — ali ništa ne traje, jer ništa osim Boga ne može dodirnuti srce onako kako ga je on zamislio. Naš nemir je poziv, šapat iznutra koji nas vraća onome koji nas je oblikovao za ljubav. Samo kada se vratimo svome Izvoru, prestaje glad duše.

U vremenu kada se mnogi oslanjaju na osjećaje, površne utjehe i prolaznu mudrost svijeta, vi ste pozvani da ponovo otkrijete silu Božije riječi — riječ koja ne samo da vas poučava, nego vas izgrađuje, presvjedočava, ispravlja i vodi ka životu ispunjenom Kristovom snagom. Kada otvorite Bibliju, ne otvarate običnu knjigu, nego vrata u Božiji um, u njegovu svetost, njegovu ljubav i njegov savršeni plan. I što dublje ulazite u tu riječ, to vas više preobražava — u srcu, u mislima, u željama. Ona vas oprema za svako dobro djelo, osnažuje u kušnjama i podiže kada padnete. Zato, odvažite se da živite na toj stijeni. Ne zbog osjećaja, nego zbog slave Boga koji govori. Ne zbog tradicije, nego zbog Krista koji vas poziva u život koji miriše na vječnost.

U vremenu kada mnogi sumnjaju u autoritet Svetog pisma, vi ste pozvani da ponovno otkrijete njegovu nezamjenjivu slavu: Biblija je živa Božija riječ koja vas poziva da upoznate srce Stvoritelja, da hodate njegovim putem i da primite mudrost koja spašava i preobražava. Ona nije stara knjiga izgubljena u prašini historije, nego Božiji dah upisan za vaš život — mapa koja vodi kroz tamu, oganj koji čisti, istina koja stoji kada sve drugo vene. Dok se svijet okreće mitovima, ljudskim idejama i privlačnim lažima, Bog vas poziva da se ukorijenite u njegovoj riječi, da joj vjerujete više nego osjećajima i kulturi, da dopustite Duhu Svetome da kroz nju oblikuje vašu vjeru, vašu snagu i vaš karakter. U Pismu pronalazite ne samo uputstvo za život, nego samoga Boga koji govori, poziva, opominje i tješi — Boga koji se u Kristu objavio kao živa Riječ, a u Svetom pismu ostavio pisanu Riječ koja nikada ne blijedi.

Duh Sveti je Božiji dar koji nas uči, vodi, osvjetljava i mijenja iznutra. Niste pozvani da razumijete Božije puteve snagom svoga uma, nego predavanjem svoga srca. On je Učitelj koji otkriva istinu samo onima koji vjeruju Božijoj riječi, predaju se Kristu i oslanjaju se na njegovu silu, a ne na vlastitu mudrost. Kada mu kažete svoje iskreno „da“, Duh Sveti otvara Pismo, prosvjetljuje dušu, podsjeća vas na svaku riječ Gospodnju i vodi vas korak po korak u kristolikost. To je poziv da se odreknemo samopouzdanja, prigrlimo poslušnost i uđemo u avanturu duhovnog života u kojoj on čini da postajemo ono što sami nikada ne bismo mogli postati.

Imate tijelo koje reagira na svijet oko vas i imate dušu koja osjeća, računa, planira i pamti — ali duboko ispod svega postoji duh, onaj skriveni centar gdje ste najstvarniji, najranjiviji i najotvoreniji za vječnost. To je prostor koji nikakvo iskustvo, uspjeh, odnos ili stvar ovog svijeta ne može dotaći, i zato čovjek ostaje nemiran čak i kada ima “sve”. Duh je mjesto gdje se spajate sa Stvoriteljem, gdje se rađa smisao, gdje identitet postaje čvrst i gdje ljubav postaje izvor, a ne potreba. Dok god pokušavamo živjeti samo kroz tijelo i dušu, život ostaje nedovršen. Tek kada se duh probudi i poveže s onim koji ga je udahnuo, čovjek počinje istinski živjeti — iznutra prema vani, a ne obrnuto.

Stvoreni ste za ljubav, za sigurnost, radost i vrijednost koje dolaze jedino iz srca vašeg Stvoritelja. Ali kada je čovjek odlučio živjeti bez njega, ostao je bez Izvora i rodila se praznina koju sada bezuspješno pokušavamo ispuniti stvarima, uspjesima i ljudskim priznanjem. Ipak, u dubini duše znamo: ni materijalna sigurnost, ni tuđa očekivanja, ni prolazne radosti ne mogu zamijeniti ono za što smo oblikovani. Pravi mir, identitet i sreća vraćaju se tek kada se vratimo onome koji nas je volio prvi — jer samo ljubav Stvoritelja daje sigurnost koja ne nestaje i vrijednost koja ne zavisi ni od čega na ovom svijetu. Izbor ostaje pred nama: nastaviti piti sa varljivih izvora, ili se vratiti Izvoru života.

Bog vas nikada ne poziva na nešto za šta vam prethodno nije dao i snagu, i mudrost, i Učitelja koji vas vodi u svakoj istini. Tješitelj i Duh istine, nije samo uz vas — on prebiva u vama, otvara vam Pismo, rasvjetljava ono što je teško, usmjerava vas kroz životne zavrzlame i oblikuje vas, korak po korak. Niste prepušteni sami sebi; niste ostavljeni da „za Boga radite bez Boga“. Pozvani ste da živite iz njegove sile, iz njegovog vodstva, iz njegove mudrosti. Njegov Duh vas uči, mijenja, upozorava, ohrabruje, vodi ka istini, čuva od zablude i gradi u vama vjeru koja može nositi sve što Bog dopusti u vaš život. I zato, dok otvarate Božiju riječ i težite da je razumijete, znajte — niste sami. U vama živi božanski Učitelj koji s radošću vodi svakoga ko mu se ponizno otvori.