Koliko često želimo promjenu, ali bez da srušimo ono staro u nama? Želimo novi život, novu snagu, novu blizinu s Bogom — a ipak čuvamo stare navike, stare grijehe i stare načine razmišljanja kao da mogu stajati uz ono novo što Bog želi graditi. No, Božija mudrost nas suočava s istinom: postoji vrijeme rušenja i vrijeme građenja. Ako Krist treba zaista graditi novi život u nama, tada nešto mora pasti — naš ponos, naše opravdavanje grijeha, naša tvrdoglava želja da ostanemo isti. Novo koje Bog daje ne nastaje na temeljima starog čovjeka; ono počinje tek kada mu dopustimo da sruši ono što nas drži daleko od njega. Zato se pitamo: jesmo li spremni da Bog najprije poruši ono što ne valja u nama, kako bi mogao izgraditi nešto sveto, čisto i vječno?