Svi mi nosimo u sebi unutrašnji kompas koji nas usmjerava prema uzvišenijem načinu života, čak i onda kada je lakše izabrati sebičnost ili kratkoročnu korist. Taj osjećaj moralne obaveze, osjećaj da treba da budemo ljubazni, pošteni i nesebični, prisutan je u svim ljudskim bićima bez obzira na okolnosti. Čak i kada je lakše slijediti vlastite želje i ignorisati tu unutrašnju potrebu, nešto u nama nas stalno podsjeća na to da postoje veći standardi prema kojima bismo trebali živjeti. Ovaj unutrašnji poziv za uzvišenijim životom može se smatrati posrednim dokazom da izvan nas postoji neka viša sila koja nam šalje signale da težimo nečemu više od običnog postojanja.