U svijetu u kojem svi tražimo sigurnost, sreću i osjećaj značaja, Isus iz Nazareta nas suočava s istinom koju duboko u sebi slutimo — da smo zaista stvoreni za više od prolaznog života. Naš osjećaj jedinstvenosti i težnja ka nečemu većem nisu iluzije, već odjeci stvarnosti za koju smo oblikovani — vječne stvarnosti. Međutim, dok pokušavamo to dostići kroz materijalno, priznanje drugih, uspjeh ili intenzivne osjećaje, postajemo frustrirani, prazni, pa čak i izopačeni. Isus nam otkriva da se ono za čim čeznemo ne može dobiti od stvorenog, nego isključivo od Stvoritelja. Ne nebo po mjeri čovjeka, već čovjek po mjeri neba — i to je moguće jedino kroz njega. To nije poziv na odricanje od radosti, već na otkrivanje njenog pravog izvora.