Imate tijelo koje reagira na svijet oko vas i imate dušu koja osjeća, računa, planira i pamti — ali duboko ispod svega postoji duh, onaj skriveni centar gdje ste najstvarniji, najranjiviji i najotvoreniji za vječnost. To je prostor koji nikakvo iskustvo, uspjeh, odnos ili stvar ovog svijeta ne može dotaći, i zato čovjek ostaje nemiran čak i kada ima “sve”. Duh je mjesto gdje se spajate sa Stvoriteljem, gdje se rađa smisao, gdje identitet postaje čvrst i gdje ljubav postaje izvor, a ne potreba. Dok god pokušavamo živjeti samo kroz tijelo i dušu, život ostaje nedovršen. Tek kada se duh probudi i poveže s onim koji ga je udahnuo, čovjek počinje istinski živjeti — iznutra prema vani, a ne obrnuto.