Augustin je jednom rekao da u svakome od nas postoji praznina koju je Bog stvorio za sebe — i dok je on ne ispuni, čovjek ostaje nemiran. To je istina koju osjećamo, iako je često ne priznajemo. Odgurnuli smo Stvoritelja i pokušali svijetom popuniti prostor koji pripada samo njemu. Gradimo, kupujemo, volimo, tražimo — ali ništa ne traje, jer ništa osim Boga ne može dodirnuti srce onako kako ga je on zamislio. Naš nemir je poziv, šapat iznutra koji nas vraća onome koji nas je oblikovao za ljubav. Samo kada se vratimo svome Izvoru, prestaje glad duše.