Jedna od najdubljih rana jeste naše napuštanje ideje o Bogu kao Ocu, kao nečega „staromodnog“, nakon čega ostajemo sami sa prazninom koju nijedna osoba, iskustvo, droga, adrenalin ili savršene okolnosti ne mogu ispuniti. Upravo tu nastaje problem: mi smo stvoreni za odnos ljubavi sa onim čija je ljubav beskrajna poput kosmosa, ali živimo kao praktični ateisti koji pokušavaju iscijediti sreću iz ovoga svijeta koji to ne može dati. I zato stalno tragamo, zato jurimo, zato se iscrpljujemo - jer pokušavamo popuniti božansku prazninu ljudskim stvarima. A izazov je jasan: prestanite živjeti kao posljedica slučaja i vratite se onome koji vas je stvorio za radost, za blizinu i za ljubav koja ne zavisi od okolnosti, već ih nadilazi.