Jedna od najpotresnijih istina jeste to da grijeh nije prije svega pitanje lošeg ponašanja, nego pogrešnog oslonca. Vi ne gubite bitku samo onda kada izgovorite ružnu riječ ili izgubite živce, nego onda kada, sasvim tiho i svakodnevno, živite kao da ste prepušteni sami sebi. Stara sebična priroda vas ne tjera samo na ružne misli, nego vas uvjerava da vaša vrijednost ovisi od toga da vas drugi primijete i afirmišu. Ona vas nagovara da sami izgradite sigurnost, sreću i značaj, kao da nema Oca koji o vama već misli, koji vas već vidi i koji vas već poznaje kao jedinstvene. To je razlog zašto ste iscrpljeni: jer pokušavate iz svijeta izvući ono što vam samo Bog može dati. Ohrabrenje je u tome što ovaj problem ima ime i uzrok, a izazov u tome da se zapitate gdje zaista tražite svoj osjećaj vrijednosti – u Bogu ili u tome kako vas drugi ljudi vide.