Bog često ruši ono u šta smo najviše sigurni kako bi nam pokazao na čemu zaista vrijedi graditi život. Kada nam snaga izmakne, kada planovi zakažu i kada ostanemo bez odgovora, tada se otvara prostor da se Božija sila jasno vidi. Nevolje nisu prekid Božijeg djelovanja, nego mjesto gdje on pokazuje da naša slabost nije kraj, nego početak pravog života s njim. U trenucima kada smo prisiljeni priznati da ne možemo dalje sami, Bog nas oslobađa tereta samodostatnosti i uči nas radosnoj ovisnosti o njemu. Tada vjera prestaje biti teorija, a postaje iskustvo u kojem otkrivamo da nas Bog ne nosi tek kada smo jaki, nego upravo onda kada smo slabi, iscrpljeni i spremni da mu prepustimo sve.