Bog vas ne vodi kroz nevolje da bi vas učinio punim gorčine, nego da bi vas oblikovao u ljude koji znaju kako izgleda Božija utjeha iznutra. Dok prolazite kroz lomljenja, gubitke i tamu koju niste birali, Bog u vama gradi nešto što se ne može naučiti bez bola – srce koje zna saosjećati, slušati i nositi teret drugih. Nevolje skidaju površnu vjeru i ostavljaju ono što je stvarno, pročišćeno i upotrebljivo za Božije kraljevstvo. Tek kada ste sami utješeni od Boga, postajete oruđe kojim on tješi druge; tek kada ste slomljeni, možete razumjeti slomljene; tek kada ste naučili zavisiti od Boga, možete drugima pokazati gdje se nalazi pravi izvor nade. Bog vas oblikuje nevoljama jer vidi dalje – vidi ljude koje ćete jednog dana dotaći, rane koje ćete povezati i tamu u kojoj ćete biti svjetlo, ne svojim riječima, nego životom koji je prošao kroz njegovu vjernost.