Niste pozvani da se u vjeri oslanjate na tradiciju, znanje ili tuđa iskustva, nego da bude živa, lična i potpuno usmjerena na Boga koji prebiva u vama svojom silom. Bog želi da očisti vašu vjeru od lažnih oslonaca i da ukloni sve ono u šta se, svjesno ili nesvjesno, pouzdajete više nego u njega. Kao što se zlato pročišćava vatrom, tako se i vaša vjera prokušava kroz gubitke, razočarenja i lomljenja, da bi postala stvarna, zrela i snažna. Nevolje razotkrivaju da li vjerujete u Boga ili samo u njegove darove, u njegova čuda ili u njega samoga. Kada presuše vaši „potoci“ i nestanu vaši „gavranovi“, tada vas Bog poziva da mu vjerujete bez zadrške, jer on ne dijeli vašu odanost ni sa kim i ničim. Upravo kroz takve trenutke Bog gradi vjeru koja ga slavi, oblikuje vas u Kristov lik i uči vas da je on jedini siguran temelj vašeg života.