Živjeti po “tijelu” znači žuriti ispred Boga i pokušavati ostvariti njegovu volju vlastitom snagom. Kad god ne čekamo da Bog u svoje vrijeme i na svoj način ispuni naše potrebe, već namećemo rješenja, vraćamo se starim obrascima nezavisnosti i samopouzdanja koje Pismo naziva tjelesnošću. Takav život može izgledati religiozno, zauzeto i čak uspješno, ali u sebi nosi sjeme duhovne nezrelosti, zavisti, svađa i praznine. Bog nas ne poziva da popravljamo staru prirodu, nego da se oslonimo na Duha Svetoga, strpljivo čekajući da on djeluje u nama i kroz nas. Tek tada prestajemo biti „djeca“ u vjeri i počinjemo rasti i imati snagu i mir koji dolaze samo iz života potpuno predanog Bogu.