Bog vas ne poziva samo da mu se divite izdaleka, nego da mu pripadate kao prijatelji — da živite u sigurnosti ljubavi koja vas poznaje do kraja i ipak vas ne odbacuje. On vas prima takve kakvi jeste, ali vas ne ostavlja takvima, jer pravi prijatelj želi vašu puninu, vašu zrelost i vašu radost u njemu. Njegovo prijateljstvo nije površna bliskost, nego predano i vjerno zajedništvo koje ulazi u vašu svakodnevnicu, sluša vas, nosi vaše slabosti i ostaje kada svi drugi odu. I upravo takvo prijateljstvo s Gospodom postaje mjera vaših odnosa s ljudima: koliko ste uronjeni u njegovu ljubav, toliko ćete znati voljeti, prihvatati, slušati i davati sebe drugima. Bez tog odnosa, sve se svodi na prolazne veze; s njim, prijateljstvo postaje mjesto gdje se Božija slava vidi u ljubavi koja se daje do kraja.