Ako je Bog zaista dobar, zašto onda dopušta nevolje u našem životu? A da li smo spremni vjerovati da je i bol dio njegove savršene dobrote? Moramo ići dublje od površnog shvatanja blagoslova i uvidjeti da Božija dobrota nije uvijek ono što mi želimo, nego ono što nam je zaista potrebno za vječnu sigurnost. Nevolje nas oblikuju, vraćaju Bogu i uče nas da budemo ovisni o njemu u svakom trenutku. Da li da i dalje sumnjamo u njegove puteve ili ćemo biti poslušni njegovoj mudrosti, vjerujući da on nikada ne daje ništa što nije savršeno dobro za nas?