Prorok Izaija stoji pred nama ne kao centralna ličnost svoje knjige, nego kao čovjek koji svjesno nestaje u sjeni da bi Krist bio viđen u punom svjetlu. Njegova služba se rađa u vremenu političkih potresa, duhovnog bunta i moralnog sloma, ali Božija riječ preko njega ostaje savršeno jasna, moćna i pouzdana. Knjiga proroka Izaije nas uči da Bog vlada istorijom, da sud nikada nije njegova posljednja riječ i da se iza tame uvijek nazire dolazak Spasitelja. Proroštvo ovdje nije hladna analiza budućnosti, nego vatreni poziv buntovnom narodu da se vrati Bogu koji još uvijek zove svoju djecu. Izaija razotkriva dubinu ljudske nevjernosti, ali istovremeno otvara prozor u slavu koja dolazi – Kristu čije su patnje i kasnije proslavljenje središte Božijeg plana. Ova knjiga nas izaziva da se zapitamo: poznajemo li Boga barem onoliko vjerno koliko vol poznaje svoga gospodara? Jer tamo gdje se gubi spoznaja Boga, počinje propast naroda, ali tamo gdje se srce ponizi pred njegovom riječju, rađa se nada spasenja.