Bog koji u Knjizi proroka Izaije sjedi na sudačkom prijestolju nije udaljeni tiranin, nego sveti Otac koji poziva buntovnu djecu da se vrate kući. Njegova optužba je stvarna, teška i neoboriva: duhovno otpadništvo rađa moralnu izopačenost i završava nacionalnim raspadom. Ali zadivljujuća srž ovog dijela teksta nije sud, nego milost koja se nudi prije presude. Bog ne razotkriva grijeh da bi uništio, nego da bi spasio; ne poziva na raspravu da bi pobijedio, nego da bi očistio. U trenutku kada bi pravedni Sudac morao izreći kaznu, on otvara vrata pomirenja i nudi ono što samo on može dati – potpuno očišćenje. Ovdje se već nazire Krist: Božiji odgovor na grijeh nije reforma rituala, nego prolivena krv koja “izbjeljuje” savjest. Ovo je poziv svakom srcu i svakom narodu: ne pokušavajte pobjeći sa suda, nego se pomirite s Bogom dok još govori, jer jedina nada svijeta nije u sistemima, nego u Spasitelju.