U ovom poglavlju nas prorok Izaija vodi kroz tamu suda da bismo vidjeli sjaj nade koja dolazi od samog Boga: sud nije krajnja riječ, nego priprema za Kraljevstvo. Dok rat, nečistoća i ljudska pokvarenost ogoljavaju ispraznost svakog oslonca izvan Boga, Gospod sam uzgaja Izdanak — Isusa Krista — kao jedinu slavu i jedini ponos onih koji su spašeni. Put u mir vodi kroz čišćenje, jer Bog ne uvodi neoprani narod u svoju slavu. On pere, čisti, sudi i obnavlja, da bi njegovi ljudi mogli prebivati pod njegovim zaklonom, sigurni ne zbog svoje pravednosti, nego zbog njegove milosti. Ovo je poziv da danas ne tražimo mir bez svetosti, niti slavu bez očišćenja, nego da dopustimo Bogu da nas sada priprema za vječnost, jer samo ono što je oprano može ostati, i samo ono što je očišćeno može ući u Kraljevstvo.