Proročanstvo o djevičanskom rođenju nije romantična religijska ideja, nego Božiji znak utemeljen u istoriji, dan da probudi vjeru onih koji se kolebaju između straha i lažne pobožnosti. Bog je kroz Izaiju najprije dokazao svoju vjernost ispunjenjem bliskih obećanja, da bi njegova riječ o dalekoj budućnosti bila neoboriva. Kada Ahaz odbija znak pod maskom pobožnosti, Bog ipak ostaje vjeran i daje znak koji nadilazi vrijeme: “Emanuel.” Time nam pokazuje da prava vjera ne počiva na zatvaranju očiju pred stvarnošću, nego na pouzdanju u Boga koji ulazi u svijet. Djevičansko rođenje nije sporedna doktrina, nego temelj nade: ako je Bog zaista s nama, onda je on sposoban da nas spasi od naših grijeha. Ovdje stoji poziv svakom – da se odrekne lažne pobožnosti, da prestane tražiti sigurnost u ljudskim rješenjima i da se osloni na Boga koji je dokazao svoju riječ djelima, kroz istoriju i u Kristu.