Izaija 7 razotkriva srž prave i lažne vjere: kralj Ahaz je suočen s realnom prijetnjom, ali njegov najveći problem nije vojni savez na sjeveru nego srce koje se odbija osloniti na Boga. Bog ne umanjuje opasnost, ali mu oduzima razlog za paniku — jer on upravlja istorijom i već je odlučio ishod. Uprkos kraljevoj licemjernoj pobožnosti, Bog stupa na scenu prvi: govori, tješi, zapovijeda da se ne boji i postavlja čvrst temelj za vjeru. Ovdje se vjera ne traži kao slijepi skok u nepoznato, nego kao stajanje u miru na Božijoj riječi. Sudbonosna istina je jednostavna i nemilosrdna: sigurnost naroda ne zavisi od političke mudrosti, nego od povjerenja u Boga. Ovdje stoji izazov da prepoznamo vlastite strahove i izgovore, jer Bog i danas govori isto — ne poziva nas da se pretvaramo da smo pobožni, nego da mu zaista vjerujemo.