Cjeloviti čovjek — sa Želimirom Horvatom

Ove nedjelje probudilo me tijelo. Po starom vremenu. Mobitel je već bio na novom — i ja sam, bez razmišljanja, povjerovao mobitelu.

U ovoj epizodi: pomicanje sata kao najposlušniji dogovor koji imamo, brojka na zidu naspram tijela i jesenski sat koji nije dar, nego povratak na pravo vrijeme. Uz 54 sata evakuacije iz Mariupolja, svetog Augustina i Seneku.

🎥 Video verzija na YouTubeu: https://youtu.be/tI4kiWr4TCQ

Susjed kojeg povremeno srećem na našoj ulici. Svaki put kad ga vidim, pozdravim ga. „Dobar dan.“ On ne odvrati. Ili vrlo rijetko odvrati. A ja ga sljedeći put opet pozdravim.

U ovoj epizodi: pozdrav kao refleks, tiha hijerarhija u jednom „dobar dan“ i onaj rjeđi pozdrav — kad te netko stvarno vidi. Uz dječaka s narukvicama ispred baze u Kabulu i Schopenhauerovu parabolu o dikobrazima.

🎥 Video verzija na YouTubeu: https://youtu.be/ucBmRJmJbZg

Prije par dana krene kiša, a ja sam s Larom pod jednim kišobranom. Dođemo kući — moje desno rame mokro do kože. Ona suha. Nisam ni primijetio da sam ga cijelo vrijeme naginjao prema njoj.

U ovoj epizodi: kišobran kao mali krov i tiha pravila uskog pločnika, kišobran koji zaboravimo čim kiša stane, i kišobran za dvoje — po kojem se uvijek zna tko je koga čuvao. Uz patrolu na kiši u Libanonu i jednu zagonetnu Nietzscheovu rečenicu.

🎥 Video verzija na YouTubeu: https://youtu.be/kVvl4NiaeKg

Prošle nedjelje, na obiteljskom ručku, sjedilo nas je desetak za istim stolom. „Ajmo jednu zajedničku!“ Tri sekunde svi gledamo u isti telefon — a onda pola sata svatko na svoju stranu. Slika je ispala prekrasno. Svi smo na okupu. Samo što — nismo baš bili.

U ovoj epizodi: tri stvari koje zajednička slika zapravo radi — dokaz da smo bili zajedno, pozornica za one kojih nema, i onaj kojeg na slici nikad nema. I zašto trenutke koje stvarno pamtimo nitko nije slikao.

🎥 Video verzija na YouTubeu: https://youtu.be/N5YR-lrykfM

Jedno jutro brojao sam koliko puta kažem „oprosti“. Do podneva — jedanaest. Konobaru, čovjeku u prolazu, bivšoj kolegici na telefonu. Čak i stolcu u koji sam udario nogom. I nijednom nekome kome sam stvarno nešto skrivio.

„Oprosti“ je postao blizanac onog „dobro“ u „kako si?“ — riječ koja popunjava tišinu. U ovoj epizodi idem kroz tri posla koja ta jedna riječ obavlja: mazivo koje drži društvo da ne škripi, štit kojim se smanjujemo prije nego nas itko stigne smanjiti, i ono treće, rijetko — prava isprika koja godinama ne izlazi.

O inflaciji riječi, o tome zašto „hvala što si čekao“ nije isto što i „oprosti što kasnim“, o Nietzscheovoj misli da je grižnja savjesti nepristojna — i o Gibonniju, koji je davno znao koliko je teško ljudima reći „oprosti“.

Kome ti duguješ ispriku koju još nisi izgovorio?

🎥 Video verzija na YouTubeu: https://youtu.be/_8iKAoAfeUo

📘 Besplatni vodič „Rođeni za sreću: sedam blokatora“: https://arete-0l88o8.subscribepage.io

Teorije svakodnevice — sve velike istine kriju se u sitnicama.

Na jednom druženju čuo sam sebe kako se predstavljam kao CV, ne kao čovjek — ime, pa odmah popis poslova. Nitko me nije pitao. Ja sam sam počeo.

U ovoj epizodi pričam o tri funkcije koje "i radim" obavlja u rečenici "Ja sam..." — etiketa, oklop, i ono što ostane kad titula nestane. Osobnija epizoda nego inače: dotičem se svoje tranzicije od odore do onoga što radim danas.

Kad si posljednji put nekome rekao tko si, a ne samo čime se baviš?

Teorije svakodnevice — svaka srijeda, jedna misao o životu koji stvarno živimo.

Nedavno sam u kafiću čuo ženu za susjednim stolom kako svojoj prijateljici kaže: 'Ti si stvarno posebna, znaš to?' Ta scena me navela da razmislim koliko je danas uopće pravih komplimenata.

U ovoj epizodi govorim o tri vrste komplimenta koje razmjenjujemo svaki dan — refleks, trgovina i ono treće, najrjeđe: prepoznavanje. Samo je taj treći pravi.

Teorije svakodnevice — serija eseja o filozofiji svakodnevnog života.

Godinama sam se s godišnjeg vraćao umorniji nego što sam otišao. Planirao sam ga kao operaciju — popis, rokovi, "sve iskoristiti" — i onda se čudio zašto mi treba odmor od odmora.

Ova epizoda kreće od te svakodnevne zamke i vodi do jednostavne spoznaje: ne idemo na godišnji da se odmorimo, nego da promijenimo mjesto. A sa sobom ponesemo isti um.

Odmor kao projekt. Izvedba umjesto počinka. I jedno pitanje koje je sve promijenilo: ne "jesam li dovoljno iskoristio odmor", nego "jesam li bio prisutan". Jer odmor nije mjesto na koje odeš — odmor je stanje koje sebi dopustiš.

Ovo je bila zadnja epizoda prije ljetne pauze serije.

Više o projektu „Cjeloviti čovjek":

https://cjeloviti-covjek.netlify.app

Teorija jutra

Vratio sam se s godišnjeg prije par dana. Ali istina je da se ja vraćam svako jutro. I vi. Samo što to nitko ne primjećuje, jer se dogodi u prvih trideset sekundi nakon što otvorite oči.

Dugo godina moje jutro nije bilo moja odluka — diktirao ga je raspored, dužnost. Ustajao sam kad je trebalo, ne kad sam htio. Mislio sam da je to najteži oblik jutra koji postoji. Onda sam otišao u mirovinu i shvatio nešto neugodno: kad ta vanjska struktura nestane, jutro postane teže, ne lakše.

U ovoj epizodi govorim o tome što se promijenilo — ne alarm, ne raniji ustanak, nego način na koji prvih deset minuta jutra tretiram kao pitanje, a ne kao prazan hod. Svaka jutarnja sitnica — telefon ili tišina, ustati ili odgoditi alarm — glas je koji odlučuje hoćete li dan provesti kao netko tko reagira, ili netko tko bira.

Ovo je prva epizoda nove sezone, nakon ljetne pauze.

Više o projektu „Cjeloviti čovjek":

https://cjeloviti-covjek.netlify.app

Uđeš u lift, pritisneš gumb i misliš da upravljaš. Ne upravljaš — samo potvrđuješ ono što si već odabrao. Ova epizoda kreće od te sitne svakodnevne iluzije i vodi do većeg pitanja: koliko toga u životu proživljavamo kao usputno čekanje na „pravi" kat — karijeru, status, sljedeći cilj — dok je upravo to čekanje zapravo život?

Lift kao međuprostor. Iluzija kontrole. Uspon kao slika ambicije. I jedna misao koju nosim sa sobom: ne biraš kat gumbom — biraš ga mislima, a vožnja je trenutak kad se ta odluka pretvara u pokret.

Teorije svakodnevice je serija u kojoj svakodnevne pojave koristim kao ulaz u promišljanje o življenju, prisutnosti i tome što zapravo biramo. Dio je šireg projekta Cjeloviti čovjek.

📘 BESPLATNI VODIČ — „Rođeni za sreću: sedam blokatora"
Sedam načina na koje sami sebi blokiramo sreću — i kako ih prepoznati. Kratko, iz iskustva, ne iz teorije. Preuzmi besplatno:
👉 https://arete-0l88o8.subscribepage.io