Kad sve drugo zakaže, kad više ništa ne ide, kad ne znamo kako dalje i gdje, prisjetimo se poticaja iz današnjeg evanđelja „ištite i dat će vam se!“, i onda se obratimo Bogu, molimo ga. To bi bilo reduciranje molitve na prošnju upućenu Bogu. Na taj način ne stavljamo Boga na posebno mjesto, nego na posljednje mjesto. To nije molitva, to je zapravo izvjesno instrumentaliziranje Boga za naše trenutne (uglavnom privatne) potrebe.Izgovarati neki tekst molitve, uputiti Bogu vapaj ili prošnju nije već molitva. U najboljem slučaju to može biti tek početak molitve.