"'Nadati se znači izabrati' – mudro je rekao papa Lav XIV. Životno se odlučiti. A svaki izbor koji određuje čovjeka, iziskuje hrabrost. Iz toga

slijedi da se čovjek, kojega ne pokreće nada, nije odlučio, nije izabrao tko će biti, što će mu život biti, za što će – za koga – živjeti." Stjepan Lice

"Koliko god vjerovali vlastitim sposobnostima i duhovnoj kondiciji, umor, lutanja, padovi i grijesi čovjekovi su životni suputnici. Zato je utješno znati da, koliko god naši padovi i lutanja bili beznadni, uvijek se možemo vratiti i nastaviti put. Tu nam je mogućnost darovao Isus Krist - čovjekov vjerni suputnik." Valentina Mandarić

Uz Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta govori Jasminka Domaš.

"Mi imamo neke svoje planove, ali Bog je za nas smislio nešto drugo; možemo se ljutiti na Boga koliko hoćemo, ali njegova je volja bolja za nas od naše vlastite; ono što nam se u jednom trenutku čini užasno i besmisleno, na kraju će ispasti spasonosno; tako je bilo i s obitelji von Trapp, a sve zahvaljujući jednoj hrabroj, upornoj i pobožnoj ženi, Mariji von Trapp." Boris Beck

"Vrhunac vjerničkog zajedničarenja je okupljanje oko stola Božjega, slavljenje svete mise. A taj euharistijski stol ima dva dijela: stol Riječi i stol lomljenja kruha. I upravo prvi dio svete mise, Božja riječ, danas je na neki način posebno u fokusu Katoličke crkve. Zašto? Papa Franjo je još 2019. godine proglasio zadnju nedjelju u siječnju Nedjeljom Božje riječi s ciljem naglašenijeg slavljenja, razmišljanja i posvješćivanja Božje riječi." Frano Prcela

"Jedinstvo koje se ne živi ostat će samo ideja, a jedinstvo koje se živi već je svjedočanstvo." Jasmin Milić

"Biti kršćanin našeg vremena znači sve naše misli, riječi, radnje i postupke, sve želje i ambicije preispitivati Kristom i provjeravati evanđeljem." Slobodan Lalić

O jedinstvu i raznolikosti u Crkvi govori Ivica Horvat

"Jedinstvo kršćana temelji se na biti i djelovanju jednoga Boga, u jedinstvu Oca i Sina i jednome Duhu koji sve ispunjava." Branko Berić

"Što stoji između javnosti i privatnosti i kako uopće gledati na svoju duhovnost, pobožnost i konačno vjeru? Kako ju svjedočiti, ako nema javnosti i kako ju živjeti, ako joj se zaniječe vidljivost? Sve su to pitanja koja bi se mogla pa i morala postavljati i više no što se možda postavljaju. Tim više što svjedočimo nekim laičkim inicijativama koje ustrajavaju na vanjskosti vjere." Anton Šuljić