Svako je vrijeme istodobno i vrijeme proroka, sa svom njihovom blagoslovnom silinom i zahtjevnošću, i vrijeme službenika, onih koji služe i djelima i riječima, služe ljubavlju, i vrijeme čuvara, vrijeme onih koji se prema Evanđelju odnose kao prema nečemu zadanomu, nepokretnomu, te stoje pred njim, gotovo kao njegova mjera.

Potrebno je ponekad ugrabiti vrijeme vremenu koje teče brzo, neumoljivo i bez osvrtanja i uzima i stvara dane i godine, i nas čini starijima, novijima, drugačijima, tužnijima, sretnijima.

O pripravi za nebo.

O ranama ovoga svijeta i djelotvornoj soli Kristovoj.

Svako živo biće traži zadovoljstvo ali samo jedno dotiče srce, a to je zadovoljstvo kod primanja i pružanja ljubavi.

Ako se nama čini da smo nekad poput paukove niti, na kojoj visi previše toga, možda to i nije tako bezizlazno.

Briga za okoliš zajedničko je dobro o kojem ovisi naša budućnost.

Nisu se u evanđeljima uzalud našle tolike životinje. One s čovjekom i univerzumom čine jedinstveni Božji svijet.

O svjedočanstvu, nametljivosti i blagosti.

Kad se čini da se sve ruši, On, Zaglavni kamen, onaj koji drži svodove života - on ostaje!