Cijelo se nebo raduje kada se jedan grešnik kaje.

Što ustvari znači "obratiti se"? To znači postati bolji čovjek i bolji kršćanin. To znači promijeniti svoje površne stavove prema ljudima i prema Bogu. Sve to treba biti vidljivo u našim životnim postupcima.

Molitva postom potiče nas da se odmaknemo od usredotočenosti na sebe, poziva nas da iziđemo iz sebe prema drugima. Na kraju krajeva, ako naš post dotiče našu braću i sestre u potrebi tada živimo vrlo konkretno one Kristove riječi iz prispodobe o posljednjem sudu kada Isus kaže: Bio sam gladan i dadoste mi jesti, bio sam žedan i dadoste mi piti...

Plod Isusove muke, smrti i uskrsnuća koji se ostvaruje u sakramentima, osobito u krštenju i euharistiji donosi život i spasenje.

Kršćanin, ugledajući se u Isusa, ponovno živi njegovu sudbinu, prolazi iskušenja i ushićenja, odupire se zavodništvu i zavodnicima, svojom ljubavlju i dobrotom čini čuda, prolazi labirintima pohvala i pokuda, na razmeđu je svjetova, između povlađivanja i pogrđivanja, pred raspećem je i pred uskrsom. Na takav način korizma postaje duhovni put prema Uskrsu.

Bog poštuje našu slobodnu volju i pušta nas da se udaljimo od njega, ali ne odustaje od nas. Osim toga, uvijek nas prvi traži.

Svatko od nas ima svoje osobne želje i planove, ali ako iskreno vjerujemo u Božju ljubav prema svakom čovjeku tada ne namećemo svoja rješenja, već prihvaćamo rješenja koja nudi providnost Božja.

Neka nam svima današnja svetkovina bude poticaj da slijedimo ljepotu i ozbiljnost Marijine vjere u kojoj na poseban način do izražaja dolazi njezina ljudskost, normalnost i poniznost. Trudimo se u tim vrlinama neprestano rasti, jer bez njih smo siromašni.

Ne prihvaćajmo put i život koji u sebi nema istinu, jer ćemo svoj životni put provesti neslobodni, odnosno okovani u lance laži. Dopustimo, dakle, da nas istina oslobodi – budimo istiniti!

Zahvalno srce koje nas čini sličnijim Isusu će na najbolji način nadopuniti ono što smo zapravo htjeli postići sa svojim zakonima i pravilima.