Pozvani smo svakodnevno preispitivati svoj odnos prema hrani – prema tom kruhu svagdanjem – učiti se zahvalnosti za ono što imamo, brinući se za one koji nemaju temeljno za život. A to možemo samo ako nam je hrana - mudrost života, koja zna razlučiti dobro i zlo.

Dan žalosti i pokajanja. Oplakivanje razaranja svetog jeruzalemskog Hrama.

Prolaziti ovim svijetom čineći dobro i pomažući drugome i tako slikati remek djelo života.

Čovjek je, među ostalim, stvoren da hvali Boga. Ne zato što bi Bogu trebala naša hvala, nego stoga što hvaliti Boga mijenja ljudsko srce i ljudski um. Tko se odvaži pjevati pohvale Bogu vrlo brzo osjeti kako veličajući Boga i njegovo srce raste.

Ako je nebeski učinak Božje neizmjerne pedagogije s nama tako strpljiv, zar ne bi i naš međusobni odnos trebao biti takav da jedni drugima u „ispravljanjima“ postajemo lijekom za spasenje koji izvlači iz životnih ponora, a ne da u njih još dublje uvlači?

Tražite bogatstvo u Bogu i obogaćujte se dobrim djelima.

U svakom vremenu i prostoru i u svakoj okolnosti života, čovjek se može ostvariti do nevjerojatnih razmjera kada je otvoren Bogu i kada je spreman krenuti dalje; ne očajavati i misliti samo na sebe, već biti hrabar i nesebičan.

Kako nas to Isus krijepi?

Vjera se izaziva kroz poslušnost Bogu.

Tek kad uočiš vlastite greške možeš ih pobijediti!