Vrijednost obiteljskog ručka više je od jela i pića. Zato, vratimo slavlja i zajednička okupljanja u naše obiteljske domove i doživjet ćemo čudo pretvaranja osamljenosti u zajedništvo, otuđenosti u bliskost, svađe u pomirenje, zavisti u radost, mržnje u ljubav, egoizma u solidarnost, ravnodušnosti u suosjećajnost.

Evanđelje ne pripovijeda kako se nešto dogodilo, nego kako će biti. Stoga nam je govoriti o znamenu, a ne o čudu u Kani Galilejskoj. Znamen je nešto više, nadilazi pojavnost, čin. Isus u Kani nije riješio samo neki nedostatak nego je donio puninu, izobilje.

Spoznaja o Božjoj ljubavi treba nas vratiti na put pokajanja i u zagrljaj našega nebeskog Oca.

Okreni se svojoj duši. Tijelo je prolazno, a duša vječna.

"Ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa - Krist" (Mt 23,10)

Ljudskost postoji u svakom čovjeku, samo treba razgrnuti prašinu ravnodušnosti i zapaliti vatru solidarnosti i ljubavi. Ona će čovjeku koji besmisleno tumara tražeći priznanje i slavu vratiti smisao; kad otkrije da više vrijedi davati nego primati, da je sreća drugog čovjeka važnija od vlastite ugode. Zato, umjesto svojih 15 minuta slave – potražimo Božju slavu, kako bi pronašli čovječnost.

Kako se nositi s osjećajem srdžbe i ima li ona mjesta u duhovnom životu? Potražimo odgovor u riječima svetog pavla izrečenima u poslanici Efežanima: "Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom."

Odluči se na novi korak.

Božićno liturgijsko vrijeme završava svetkovinom Krštenja Gospodinova.

Pustinja kao mjesto zajedništva i međusobnog pomaganja.