"Ti si luda", jedina je rečenica koju čujem od kad sam odlučila prodati stan i preseliti na selo. Nevjerni Tome očito nisu odrastali po selima (Dalmatinske zagore) jer da jesu znali bi u kakvo brutalno stanje uma te odvodi težak fizički rad, znali bi da u listu blitve možeš vidjeti Boga, znali bi u kakvu ekstazu te može baciti sađenje te iste blitve, znali bi kakav je orgazam gurati svoje ruke duboko u crnu zemlju, tu zemlju koja redovito vraća ljubav koju joj daješ. Znali bi da trend preseljenja iz grada postoji praktički od kad je Boga i svijeta. Sve ovo dobro zna Larisa Čišić koja mi je otkrila refugium - pribježišta hrvatskih Ilira. Dakle, ako su još stari Iliri imali potrebu vratiti se na selo/sebi/prirodi/bogu, odakle nam pravo da mi "moderni" ljudi budemo toliko bahati? Pogotovo danas kada je kvaliteta života u gradu enormno niska s obzirom na sulude troškove, razinu nasilja i zagađenosti te nemogućnost da dođeš do kvalitetne hrane (po prihvatljivim cijenama). Tu je i pitanje odgoja naše djece pa tako slobodno mogu reći da su se oni koji planiraju gojiti djecu po gradovima očito pozdravili sa zdravim razumom. Ukratko, mnogo je razloga zašto sam u ovu epizodu Iva Hanzen Podcasta odlučila pozvati Larisu, arhitekticu koja već nekoliko godina živi daleko od gradske vreve i to u idiličnim Rudama nadomak Samobora. Larisa se ondje nastanila s dečkom Danielom s kojim gradi sada već iznimno uspješan brend Earth Wind Desire - brend fokusiran na dizajn interijera te proizvodnju namještaja i ostalih predmeta od drveta. Ipak, moram istaknuti da njihove usluge daleko nadilaze bavljenje interijerima jer Earth Wind Desire je brend koji vam uistinu može transformirati život. Naime, ako i vi želite pobjeći u prirodu, ali nemate blagog pojma kako da pronađete svoju savršenu kućicu, Larisa i Daniel za vas će se ne samo baciti u potragu za istom, već će ju i kompletno urediti i opremiti, a sve što biste vi trebali je zakoračiti u svoj novi život. Isti će naravno sa sobom nositi i mnoge izazove, o kojima je i Larisa otvoreno pričala, no neka vas to ne obeshrabri. Jer kako je osnivačica portala Budi Dobro, terapeutkinja i ponosna vlasnica kuće na selu, nedavno izjavila u jednom intervjuu: " Neopisivo je važno gdje i s kim živimo i dijelimo svoj životni prostor. Sve je energija i prave granice između nas i naše okoline nema. Zato ćemo upijati sve energije prostora u kojem jesmo i od ljudi s kojima smo svakodnevno. Nema ničeg važnijeg nego da je ta okolina za nas podržavajuća. Zbog odgovornosti za život u sebi treba slijediti svoje snove i vizije. Kad jednom zakoračimo na taj put, stvari će se posložiti na najnevjerojatnije načine kako bi se svijet uskladio s nama. Naučila sam i da se nikada ne treba opravdavati nikome za svoje odabire i koliko god se naše ideje činile kao ludost drugima, situacija se preko noći promijeni i onda od “luđaka” postaneš vizionar".

Tijekom veljače dala sam se u potragu za muškarcima, ali i ženama, koji će sa mnom razgovarati o seksu u braku. Nakon što sam objavila Instagram Story u kojem sam najavila svoju potragu, u svega par sati od te objave dobila sam desetke porukama u kojima su ljudi sa mnom otvoreno govorili o svojim svjedočanstvima. Tako su mi mnogi muškarci priznali da varaju svoje žene, a i mnoge žene su mi priznale da varaju svoje muževe. Pritom su mi se javile i prijateljice koje su mi priznale da su ljubavnice oženjenim muškarcima, dok mi je svega par žena, ali ne i muškaraca, priznalo da i dalje posjeduje zadovoljavajuć seksualni odnos iako su već gotovo dva desetljeća u odnosu sa svojim suprugom. No, unatoč silnim iskrenim pikantnim komentarima na ovu temu, od kojih će svi nažalost zauvijek ostati u mom inboxu, nitko, baš nitko nije htio doći u studio kako bi u Iva Hanzen Podcastu govorio o svom iskustvu. Iako sam svojim potencijalnim sugovornicima objasnila da će njihov indentitet biti zaštićen u potpunosti s obzirom na to da se glas da izmijeniti i da podcast ima isključivo audio formu, moji su potencijalni sugovornici svejedno bili u strahu. Odnosno kako mi je to objasnio jedan muškarac: "Pusti ti to, kuja će svejedno skužiti da ju varam". Ipak, kako nikad u životu nisam odustala od nečega, tako sam odlučila da odustajanje nije opcija niti u ovom slučaju. U studio sam stoga pozvala prijatelja koji je pročitao jedino muško svjedočanstvo koje sam napismeno dobila, dok sam ja pročitala jedino žensko svjedočanstvo koje sam napismeno dobila. Rezultat je jedna otkačena epizoda u kojoj se ispostavilo da se ljudi po brakovima zaista praše, ali ne nužno sa svojim partnerima. Imate drugačije iskustvo? Jedva čekam da dođete u sljedeću epizodu Iva Hanzen Podcasta da nam ispričate isto!

Kad sam tek čula za Saru Renar, ona je bila ženska koja je upravo diplomirala arhitekturu, a njezina glazbena karijera tek je bila u povojima. U nekom trenutku više nisam mogla proći pored kioska, a da me Sarino lice ne gleda s naslovnice svakog bitnog časopisa. Danas, 10 godina kasnije, Sara je lice, ali i ime koje ne treba posebno predstavljati jer njezina sirova autentičnost i zvuk koji ne podilazi masama osigurali su joj specijalno mjesto na hrvatskoj, ali i stranoj glazbenoj sceni. U ovih deset godina u Sarinu životu dogodilo se jako puno bitnih stvari, kako onih privatnih, tako i onih poslovnih. O svim tim lijepim, ali i ne tako lijepim momentima Sara je iskreno pričala u ovoj epizodi Iva Hanzen Podcasta. Smatram da će ista poslužiti kao prava poslastica svim umjetničkim dušama koje hrabro idu protiv struje, koje nikad ne odustaju od svojih načela, koje svoja iskustva, kakva god ona bila, koriste kao gorivo za stvaranje i koje u konačnici kao društvo itekako trebamo. Jer ako kažemo da nam umjetnost i umjetnici ne trebaju, ne samo da dokazujemo svoj primitivizam, već pokazujemo i to koliko se istim ponosimo.

Foto: Matej Grgić za Glazba.hr

Dok smo gledali kako pulski Uljanik odlazi u stečaj jesmo li se u bilo kojem trenutku pitali što će biti sa svim tim ljudima koji su ondje proveli svoj radni vijek ili bar dio istog? Većina nas se to nije pitala, baš kao što se ne pitamo kakva je sudbina zadesila bilo kojeg zagrebačkog beskućnika. Štoviše, ne samo da nas ne zanimaju njihove sudbine, već nas ne zanimaju ni njihove trenutačne potrebe, poput toga gdje spavaju, što jedu i kakvim su sve zlostavljanjima izloženi. Kao da mislimo da će to već netko riješiti. "Već će se netko pozabaviti tim pitanjima", mislimo uvaljeni u svoje tople naslonjače. Ali istina je da se nitko ne bavi tim pitanjima. Beskućnici, kao i zapravo bilo koja ugrožena skupina u Hrvata, potpuno su nezaštićeni. No, najgori problem nisu institucije koje ne rade ništa. Mi smo ti koji ne radimo ništa. Mi smo ti koji prema ovoj temi pokazujemo samo ravnodušnost. Kakav apsurd da to činimo u zemlji u kojoj je gotovo svatko od nas na korak do ceste zbog izostanka samo jedne plaće. O tome s kakvim se sve problemima nose beskućnici i postoji li način da senzibiliziramo javnost na tu temu, razgovarala sam s jednim čovjekom golemog srca. Njegovo ime je Mile Mrvalj. I sam je bio beskućnik, da bi potom skupio dovoljno snage ne samo da se izvuče iz pakla beskućništva, već i da pokrene udrugu Fajter koja se bori za prava beskućnika.

U svojoj zadnjoj kolumni, onoj u kojoj se referiram na problem nasilja u društvu, spominjem poslovnu odnosno korporativnu kulturu. Moje iskustvo je da je ista izrazito toksična i samim time nasilna, a slična iskustva imaju i drugi, primjerice Ivana koju sam ugostila u ovoj epizodi Iva Hanzen Podcasta. Stoga mislim da je prigodno da iza te kolumne objavim razgovor s Ivanom, odnosno Ish Van Kaur, učiteljicom kundalini joge i mladom ženom koja se uspjela iščupati iz toksičnosti koju spominjem i preseliti se s partnerom u šarmantnu kućicu u prirodi u blizini Zagreba. No, iako se ovo čini kao bajkovit kraj, to nipošto ne znači da je Ivani njezin sadašnji život pao u ruke bez imalo truda i prepreka. Morala je proći mnoge unutrašnje i vanjske borbe kako bi danas živjela u svojoj maloj zen oazi s čovjekom kojeg voli, daleko od okrutnog 9 - 5 sistema, da ne kažem 9 to forever sistema i svih oblika patnje koji dolaze s takvim stilom života i rada. O svom životu iskreno mi je pričala u ovoj epizodi koja možda jest malo duža, ali mislim da će poslužiti kao sjajna inspiracija svima nama koji se žele maknuti ne nužno iz grada i od poslova koji nas truju, već s one točke u kojoj je bolno očito da ne živimo svoju životnu svrhu.

Katarina Smolić dobro je poznato ime na hrvatskoj modnoj sceni. No, umjesto da ganja svjetsku slavu, ova dizajnerica i osnivačica brendova Katakomba i Obekei, zadnjih se nekoliko godina odlučila posvetiti samorazvoju i duhovnosti. Kako to da se na vrhuncu svog proboja odlučila posvetiti istraživanju svoje duše umjesto da uživa u glamuru koji modni svijet nosi otkrila mi je u ovom bogatom razgovoru u kojem smo prošle uistinu raznolike teme, od toga što znači pojam "crazy bitch", preko licemjerja koje vlada u feminističkim, LGBTIQ+ i duhovnim krugovima do toga kako živjeti istinskog/istinsku sebe. Foto: Mario Mehuljić