Prisjećam se trenutaka kada mi je Bog donio jasnoću u život. U kojim mi je situacijama prišapnuo: Ne boj se? U kojim situacijama mi je bilo potrebno čuti to ohrabrenje?

Isus je tu i neprestano mi pruža ruku. Želim li i ja pružiti svoju ruku i dopustiti Mu da me uhvati i privuče sebi? Nisam pozvan da bježim. Pozvana sam da trčim prema Isusu.

Pokaži mi Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Gospodin me želi voditi. Kojim stazama ću poći, kakve tragove želim ostaviti?

Za Ivana Krstitelja priprema srca za Mesiju dolazi kroz pokajanje, kroz promjenu načina razmišljanja i promjenu načina života. Što moj stil života govori o mojoj vjeri u Krista?

Meditacija uživo u kojoj slušatelji dijele svoja molitvena i duhovna iskustva.

Bog mi je toliko blizu i toliko toga mi je darovano. Život mi je darovan. Svaki je udah Božji dar. U kojoj sam mjeri svjestan toga? Kako ja zahvaljujem Gospodinu?

Kakvo sam ja dijete pred Gospodinom? Hoću li se igrati i zaplakati s Njime ili ga samo gledati iz daleka? Mogu li biti njegovo dijete, onakvo kakvim me On želi?

Slušam glas koji mi govori: „Ja, Gospodin, Bog Tvoj, krijepim desnicu tvoju. Ne boj se, ja ti pomažem."

Isus me poziva, umornog i opterećenu. Nudi mi mir. Nudi mi olakšanje. Svakodnevica u kojoj se nalazim, posao, odnosi s ljudima, odluke koje donosim, možda me umaraju, opterećuju, pritišću... Možda sam na kraju dana istrošen, potpuno sam izmorena. Moj teret, moje borbe, moj umor, viđeni su i Isus mi govori: “Dođi!” Koliko je u meni spremnosti prići mu, odgovoriti na taj poziv?

Kakav je taj pastir koji negdje u gori ostavlja 99 ovaca da bi našao jednu koja je zalutala? Što je Bog učinio za mene ili što danas čini? U kojoj mjeri je on za mene onaj koji čini sve što može da me spasi?