Pandemija izazvana virusom COVID-19 je masovna trauma na koju nije imuna nijedna osoba na svetu, gde god da se nalazi. Briga zbog zdravlja bližnjih i neizvesnost u vezi sa budućnošću tište svakog od nas. Koliko god nastojali da gledamo pozitivno i ne gubimo nadu, depresija može da se javi zbog straha i brige, ali i (samo)izolacije.
„Strepnja, zabrinutost, neraspoloženje i napetost su normalne reakcije u nenormalnim okolnostima. Zavisno od ličnih sklonosti, dobro je raditi ono što volite - čitanje, gledanje filmova, kuvanje, sređivanje kuće, hobiji. Ipak, ne morate biti ni stalno aktivni, u redu je da vam nešto i dosadi. Ponekad je i dosada izazov za kreativnost. (Samo)izolacija koliko god bila neprijatna, ako to radimo zbog sebe i dobrobiti drugih, ako se opaža kao nešto svrsishodno, se lakše podnosi. Takođe, važno je da normalizujemo i prihvatimo sopstvena različita negativna osećanja kroz koja prolazimo, bez samoprekorevanja što nismo uvek puni snage i optimizma“, navela je učesnica tribine prof. dr Tamara Džamonja Ignjatović, odeljenje za psihologiju Filozofski fakultet, Beograd i odeljenje za socijalnu politiku i socijalni rad, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Uz dr Džamonju Ignjatović u online tribini učestvovali su Žikica Simić, psiholog i rok kritičar, i Dragan Ilić, psiholog i novinar.