Kažu neki da je ljubav kad se dvoje ljudi svaki dan dogovaraju što će jesti, sve dok jedno ne umre. To je pomalo tužna ali nimalo trivijalna definicija, a hranu i kuhanje trivijalnima mogu doživljavati samo oni koji nemaju pojma ni o ljubavi ni o zadovoljstvu onih koji jedu, a kojima smo to zadovoljstvo sposobni i voljni priuštiti. U jednom paralelnom životu koji je mogao biti, a ipak nije bio, trebao sam biti kuhar u vrtiću, čini mi se, ili indijanac Chirapewa na samrti u bolničkoj sobi za izolaciju, kojeg život napušta zato što baš ništa više ne može pojesti. Ljubav ga je spasila.