Trebaju li kršćani biti optimisti i gdje leži uzrok njihovog optimizma? Otkud on sam crpi optimizam i ljepotu koja se ogleda u njegovim tekstovima? Je li u životu većine vjernika nestalo zanosa, optimizma, nade u mogućnost nekog novog „procvata Crkve“? Otkud toliko gorčine, ljutnje i bijesa u raspravama koje mnogi vjernici iskazuju na društvenim mrežama? Kakva su njegova sjećanja na Crkvu njegove mladosti, a kakva očekivanja od Crkve budućnosti?