Put pravednosti

Postoji samo jedna stvar na svijetu koja može ometati dijete Božije u njegovom hodu, u pobjedonosnom zajedništu sa Bogom. To je grijeh u kakvom god obliku.

Jedan mi je prijatelj rekao: “Ja ne vjerujem u Boga jer je evolucija istina.” Ima li odgovor za njega?

Prema Svetom pismumi trebamo voditi veliku brigu o drugima. Rečeno nam je da opominjemo jedan drugoga, da tješimo jedan drugoga, da peremo noge jedan drugome i da pazimo jedan drugoga, te da se potičemo na ljubav i dobra dijela.

Pobjedanosan i djelotvoran život nije proizvod toga zato što smo bolji od drugih ili što smo se trudili oko toga više od ostalih, nego je jednostavno plod Duha. Nismo pozvani da proizvodimo plodove, nego da ih donosimo. Kako?

Ako ja radije želim da idem svojim putem, a ne Božijim, sasvim je jasno da ću isto tako radije željeti svoj put nego nečiji drugi. Ali, svijet u kojem svaka osoba želi da ide svojim putem, ne može biti ništa drugo nego prepun tenzija, prepreka, sumnji, nesporazuma, sukoba i konflikata. ve što se postavi kao prepreka između nas i nekog drugog, koliko god se činilo malim, postavlja se i kao prepreka između nas i Boga. Prva posledica grijeha u našim životima jeste da smo uvijek prisiljeni pokušati sakriti ono što jesmo. Zato nam treba svjetlo, a Bog jeste svjetlo, što znači da je on taj koji sve otkriva i razotkriva svakog čovjeka kakav uistinu jeste.

Da li je religija bolest koju bi nauka trebala pokušati da izliječi? Neki naučnici tvrde tako. Ali iznenađuje da naučnici ponekad daju nenaučne izjave!

Skrušenost je početak probuđenja. Bolna je i ponižavajuća, ali ona je jedini način. Ovo jednostavno znači da naša teška i bezkompromisna priroda, koja samu sebe opravdava, želi svoj put, bori se za svoja prava i traži svoju slavu. Napokon treba da pogne glavu pred Božijom voljom, priznavajući da je pogriješila.

Sve dok naše ja drži kontrolu, Bog može malo toga učiniti sa nama. Plodovi duha kojima Bog čezne da nas ispuni, što unaprijed pretpostavlja da je naše ja razapeto u potpunoj su suprotnosti sa teškim, neptičinjenim duhom koji je u nama. Biti slomljen je posao na kojem radimo i mi i Bog.

Čovjekova duša je besmrtna. Kad ne bi bilo tako, cijela poruka Svetog pisma bi bila bezvrijedna. Život se nastavlja i poslije smrti.

Postoji jedan bitan događaj koji će se desiti u budućnosti. On spada u događaje “zadnjeg vremena”, jer će poslije njega ljudska istorija prestati da postoji. Mnogobrojni stihovi u Svetom pismu nam ukazuju na njega.

Jedan moj prijatelj je popravio softverski problem u mom računaru a da ga nije ni pipnuo. U stvari, to je uradio kilometrima daleko od mog računara! To je zanimljivo. Kako je to uradio?