TREĆI RAJH – Istorija Hitlerovog nacionalsocijalizma

Magda je rođena 1901. godine u Berlinu kao Johanna Maria Magdalena Behrend.Njen biološki otac, Oskar Ritschel, bio je mašinski inženjer koji je napustio porodicu ubrzo nakon njenog rođenja. Njena majka Auguste Behrend razvela se od njega 1905. godine.

Godine 1908. majka se ponovo udala za Richarda Friedländera, imućnog, asimiliranog jevrejskog tekstilnog industrijalca koji je živio i radio u Briselu. Friedländer je usvojio Magdu, čime joj je omogućio društveni uspon i novo prezime. Ova epizoda je duboko ironična u svjetlu činjenice da će Magda kasnije postati jedna od najemblematičnijih figura nacističkog antisemitizma.

Helene Bechstein nije bila samo supruga bogatog industrijalca iz prve polovine 20. stoljeća, već jedna od najranijih i najutjecajnijih pristalica nacističkog pokreta, koja je kroz svoj lični odnos imala značajan utjecaj na Hitlerov život i političku karijeru. Nekoliko historičara ukazalo je na to da je Helenina uloga daleko prevazilazila puku finansijsku podršku: ona je bila ta koja je mladog političara uvela u svijet društvene elite, oblikovala njegove manire i izgled, te mu u mnogim trenucima pružala „majčinsku“ podršku.

Poznata i kao Carola Hoffmann Rođena 1857. godine u Minhenu; † 22. oktobra 1945, Minhen

Godine 1920. šezdesetogodišnja udovica Carola (Hermine) Hoffmann postala je Hitlerova prva „usvojiteljska majka“ i pokroviteljica. Bila je istovremeno njegova pristaša i lična obožavateljka. U stranačkom listu Völkischer Beobachter nazivana je „gospođa direktorica Hoffmann“.

Hermine Hoffmann bila je udata za starijeg školskog direktora. Do 1907. godine je već bila udovica i u Minhenu, u dijelu Solln, vodila pansion – koji se navodno smatrao čak i prvim sjedištem nacističke stranke.

Kroz istoriju, malo je ličnosti koje su izazvale toliko fascinacije i nagađanja o svom privatnom životu kao što je to slučaj s Adolfom Hitlerom. Njegovi odnosi sa ženama – bilo da su bili majčinski, prijateljski, platonski ili, možda, ljubavni – otkrivaju jednu drugu, često zanemarenu stranu njegove ličnosti. Ti odnosi nam nude psihološki uvid u čovjeka iza mita, u onu tamnu i ranjivu figuru koja je, paradoksalno, uspjela opčiniti milione.

Od svojih ranih godina u Minhenu pa sve do posljednjih dana u bunkeru u Berlinu, Hitler je bio okružen ženama najrazličitijih porijekla: obožavateljicama, mecenkama, tajnicama i vjernim sljedbenicama. Neke su u njemu vidjele karizmatičnog vođu, druge pak osjetljivog i izgubljenog čovjeka kojem su željele pružiti zaštitu.

U prethodnoj epizodi vidjeli smo šta je anonimna masa, opća javnost, mislila o njemu. Ovoga puta ćemo se baviti pitanjem kako su Hitlera vidjeli njegovi saradnici, partijski drugovi, prijatelji, poznanici i, uopšte, oni koji su ga dobro poznavali.

Želio bih napomenuti da ću pored opaski Waltera Langera dodati i vlastita zapažanja i komentare. Drugim riječima, pokušat ću smjestiti građu u širi kontekst i uporediti je s drugim saznanjima.

Danas će biti riječ o tome kako su Hitlera doživljavali oni koji su bili oko njega, ili drugim riječima, kako ga je doživljavao njemački narod. To je slika o tome kako je Hitler bio primljen, šta su zapravo čuli i vidjeli. Kao što je poznato, na početku želim napomenuti da veoma različiti izvori, nezavisno jedni od drugih, potvrđuju da je imao izuzetan uticaj, posebno na slušaoce svojih govora.

To ga je razlikovalo od njegovih političkih protivnika, koji su takođe bili politički aktivni i pojavljivali se na pozornici. Tako kaže Hans Frank, Hitlerov lični i nacističke partije NSDAP glavni advokat, koji je od samog početka bio svjedok i pratio Hitlera, u svojoj analizi o Hitleru i režimu u djelu Im Angesicht des Galgens (Pred licem vješala). Hans Frank pripovijeda kako je kao student išao s političkog događaja na događaj i kako su Hitlerovi govori daleko odskakali od ostalih. 

Nije toliko sadržaj bio ono što je privlačilo, nego način na koji je govorio i time se jasno razlikovao od drugih.

No, 1924. godine dolazi do ključne prekretnice. Poslije neuspjelog Pivničkog puča i suđenja u Minhenu, Hitler biva zatvoren u tvrđavi Landsberg. Tamo, iza zatvorskih zidina, događa se transformacija njegove samopercepcije. Prema brojnim svjedočanstvima, uključujući i ono njegovog bliskog suradnika Rudolfa Hessa, upravo u Landsbergu Hitler prestaje biti samo agitator i postaje nešto više: „Führer“. Upravo Hess je prvi javno upotrijebio taj naziv za njega, a Hitler ga je prihvatio bez ikakvog otpora. 

Danas razgovaramo o Walteru Langeru i njegovom životu, kao i o njegovoj pozadini.

Ko je bio ovaj čovjek i šta je uradio.

U jeku Drugog svjetskog rata, 1943. godine, američka obavještajna služba OSS (Office of Strategic Services), preteča današnje CIA-e, odlučila je napraviti nešto dotad neviđeno – naručiti psihološki profil Adolfa Hitlera. 

Za ovaj delikatan i presedan zadatak izabran je Walter Charles Langer – psihoanalitičar njemačkog porijekla, obučen u Beču pod vođstvom same Anne Freud, kćerke i nasljednice psihološkog naslijeđa Sigmunda Freuda.

Još uvijek istražujemo zašto su Amerikanci bili zainteresirani za mentalno stanje Adolfa Hitlera.

Kakve veze s tim ima japanski napad na Pearl Harbor i kakve su implikacije na rad modernih obavještajnih agencija imali rad psihijatra Waltera Langera i njegova analiza Hitlerovog mentalnog stanja?

Indirektno, naravno provokativno rečeno, odnosno na početku lanca okolnosti, vanbračna afera ministra propagande Trećeg Rajha je dijelom odgovorna za stvaranje OSS-a, a time posredno i CIA-e.

Ovaj lanac je veoma dugačak i ne kažem da je Joseph Goebbels osnovao CIA - naravno da nije.

To svi znaju iz ličnog ili osobnog iskustva, dobar porodični lekar najbolje poznaje svog pacijenta, ponekad je dovoljan samo jedan pogled jedan kratak razgovor da se osećate bolje.

Dva najvažnija doktora koji su liječili Hitlera i koji su ga sigurno poznavali bolje od većine drugih članova stranke bili su Karl Brandt i Theodor Morell.

Obojica su u jednom trenutku bili najvažniji doktori, ali su bili veoma različiti, i po funkciji i po porijeklu.