Situacija u kojoj arhitekta liječi zubobolju djeluje apsurdno, no upravo takav scenarij oslikava realnost sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini.

Nedavni tragični događaji – femicid u Mostaru i hapšenja visokihpolicijskih dužnosnika u Tuzli – ne predstavljaju izolirane incidente, već direktnu posljedicu sistemske greške: ključnim policijskim strukturama upravljaju inženjeri rudarstva i mašinstva, umjesto stručnjaka za kriminalistiku.

Problem proizlazi iz fundamentalne razlike između struka. Dok su inženjeri obučeni za rješavanje egzaktnih problema materije, poput kopanja ruda ili popravke motora, policijski posao zahtijeva bavljenje ljudima, psihologijom i devijantnim ponašanjem. Primjena inženjerske logike na sigurnosne izazove neminovno dovodi do katastrofalnih rezultata.

Na temelju svoga obrazovanja, inženjerski kadar ne posjeduje alate neophodne za vođenje policije. Sigurnosni sektor zahtijeva obrazovanje temeljeno na pravu, etici, sociologiji i psihologiji. Sve dok se na čelu policije nalaze osobe školovane za mašine i iskopine, a ne za ljude, sistem ostaje operativno slijep na opasnosti, a društvo nezaštićeno.

Klikni i podrži ovaj podcast.