Žensko pismo u teoriji i povijesti književnosti ima točno određeno značenje bez obzira na to što se sintagma kolokvijalno upotrebljava kako bi se opisalo nastojanje autorica da u književnosti progovore autonomnim glasom. Ta borba za autonomiju iskazivanja vlastitih ideja usko je povezana s borbom žena za svoja prava u najširem smislu, a pokret u književnosti, koji nazivamo žensko pismo, proizašao je iz nastojanja žena da se društvenoj zajednici, kojom dominiraju muškarci, nametnu kao jednakopravne. Koja su temeljna obilježja ženskog pisma te treba li nam žensko pismo ili samo pismo? Koje autorice danas pišu o ženskom pitanju?

Ovo su samo neka od pitanja na koja smo odgovore potražili od prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić u novoj epizodi Zvukmarka – zabilježeno zvukom, podcast razgovorima Knjižnice Božidara Adžije, a sve u povodu Međunarodnog dana žena, 8. ožujka.