Za vremenom budućim plače se uvijek u vremenu sadašnjem. Posljedica je to drevne odluke kad smo zbog straha od zima trošili ljeta, marljivo skupljajući plodove i sjeme, uvijek strepeći zbog vremena budućeg. Tako smo davno odlučili odgoditi život iz vremena sadašnjeg u vrijeme buduće, kad će konačno sve biti kako je oduvijek i trebalo biti i kad ćemo konačno zagrliti sve one koje smo u međuvremenu zaboravili grliti. Nitko ne živi u vremenu sadašnjem, samo se raduje ili očajava zbog vremena budućeg u kojem bi se svakako moglo živjeti bolje, mnogo bolje.