Bolesnicima se društveni rituali često ukazuju u posve drukčijem svjetlu nego zdravim ljudima. Društva su mehanički teatri namijenjeni krađi vremena u kojima ljudi provode svoje vrijeme glumeći u svakodnevnim sapunicama. Taj automat koji krade sadašnjost, jednako bolesnima kao i zdravima, pulsira u ritmu godina i sezona, a ljudi u njemu kao hipnotizirani mravi obavljaju svoje zadatke, planirajući budućnost i zaboravljajući na sadašnjost. Esej sadrži i citate iz pisama Lucija Aneja Seneke Paulinu (De brevitate vitae) i Luciliju. #stoicizam #Seneka #Lucilije #vrijeme