Utvrđeni grad Zrin smjestio se na južnim padinama Zrinske gore. Povoljan strateški položaj Zrina razlog je da se na tom području već početkom razvijenoga srednjeg vijeka oformio poveći vlastelinski posjed. U sačuvanim povijesnim izvorima Zrin se prvi put spominje 1295. kao mjesto u kojem je djelovao ban Stjepan III. Babonić. Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac je 1347. Zrin predao u ruke jedne grane velikaškoga roda Šubića, koji su po toj utvrdi dobili prezime Zrinski. Šubići su proširili utvrdu koja je postala središtem njihovih posjeda. Ipak 1577. Godine Zrin pada u osmanske ruke i tek 1689. Osmanlije napuštaju grad. Početkom 19. stoljeća utvrda je stradala u požaru, a 1925., u povodu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« obnovila je utvrdu i branič-kulu. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Zrin je razrušen, a u rujnu 1943., kada ga zauzimaju partizanske snage preživjelo je stanovništvo izbjeglo. Život se u ovo mjesto bogate prošlosti počeo vraćati tek nakon Domovinskoga rata, a u povodu 730. godišnjice njegova prva spomena više akademskih institucija, udruga i Sisačka biskupija organizirali su znanstveni skup na kojem se kroz 20ak predavanja prozborilo o povijesti i mogućoj budućnosti Zrina, mjesta koje smo svi pomalo zaboravili. Stoga ćemo u sljedećih nekoliko epizoda Povijesnih kontroverzi poslušati sažetke najznačajnijih predavanja održanih na tom znanstvenom skupu.Epizoda je prvi put emitirana 10. veljače 2026. na HR3.