Druga polovica 15. stoljeća na prostorima hrvatskih povijesnih zemalja obilježena je brojnim političkim i društvenim promjenama. Jedno od ključnih obilježja bila je osmanska ugroza na prostorima srednjovjekovne Slavonije i Hrvatske te sve snažnija prisutnost Mletačke Republike na istočnoj jadranskoj obali. U takvim okolnostima hrvatski velikaški rodovi vrlo često su posve samostalno pokušavali pronaći najbolje rješenje za očuvanje vlastitih posjeda, a takva politika ponekad je ugrožavala interese ugarsko-hrvatskog vladara. Geo-politički položaj grada Senja u tom vremenu bio je iznimno važan i kompliciran jer se grad nalazio upravo na prostoru dodira mletačkih i osmanskih interesa, što je velikaški rod Frankapana stavljalo u sam centar političkih zbivanja jer su upravo oni upravljali ne samo gradom Senjom nego i čitavim okolnim područjem. Upravo u tom političkim kontekstu kralj Matija Korvin odlučuje oduzeti Frankapanima grad Senj i oformiti na tom prostoru posve nov vojni ustroj poznat pod imenom Senjska kapetanija. Posljedica ove kraljevske odluke bit će usmjeravanje Senja i okolnog prostora u sljedećim stoljećima jednim drugačijim društvenim i gospodarskim razvojem nego što je to bilo do tada. Ovakva Korvinova odluka umnogome je bila kontroverzna, poglavito imajući na umu važnost Frankapana za političku stabilnost čitavog tog prostora. Stoga u današnjim Povijesnim kontroverzama razgovaramo o Senjskoj kapetaniji, a naš sugovornik je dr. sc. Vedran Klaužer s Hrvatskog instituta za povijest, voditelj znanstveno istraživačkog projekta „Vlast to smo mi. Društvene mreže i upravljačke strukture u hrvatskom novom vijeku“. Više o projektu možete vidjeti na poveznici https://vtsm.hipzg.hr/.

Je li opravdano Herodota nazivati „ocem povijesti“ ili je pravi utemeljitelj znanstvenog povijesnog pisanja Tukidid? Koje su razlike, a koje sličnosti između grčke i rimske historiografije? Kako je uspon kršćanstva promijenio način pisanja povijesti u kasnoj antici? Je li Tacitova maksima sine ira et studio realan ideal ili retorička poza – i koliko su antički povjesničari bili pristrani? Kako danas gledamo na antičku historiografiju – je li ona mit ili znanost? To su samo neka od pitanja o kojima u današnjoj emisiji razgovaramo s dr. sc. Ines Sabotič.Epizoda je premijerno emitirana 10. ožujka 2026. na HR3.

Polazeći od recentnih istraživanja unutar niza disciplina moguće je ocrtati obrise 'nove historiografske paradigme', odnosno tumačenja najranije hrvatske povijest: od pitanja doseljenja Hrvata, vremena i naravi njihova pokrštavanja do oblikovanja države. Umjesto izoliranog promatranja tih pojava, ove događaje i procese moguće je smjestiti u širi politički i kulturni kontekst, osobito naglašavajući ključnu ulogu kratkog razdoblja od nekoliko desetljeća koja su prethodila i slijedila sklapanju tzv. Aachenskog mira (812.). Naime, u tom se vremenu isprepliću tri važna povijesna procesa: širenje Franačke države, obnova Bizantskog carstva i reaktivacija rimskog papinstva. Ti su procesi doveli do 'razdiobe carske baštine' na području nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije i time stvorili preduvjete za nastanak ranosrednjovjekovne Hrvatske kneževine. Drugim riječima, oblikovanje Kneževine promatrano pod vidikom interferencije tih utjecaja valja smjestiti u kontekst šire povijesti istočnog jadranskog prostora i njegova dublja zaleđa između kasnog 8. i druge polovice 9. st. Ovakvo tumačenje oslanja se na recentnu međunarodnu historiografiju o franačkoj nazočnosti u Italiji i prodoru na istok, obnovi bizantske administracije na Jadranu i obnovi papinskog interesa za područje Ilirika s nakanom učvršćivanja jurisdikcije Rimske Crkve nad tim prostorom. Smještajući istraživačke rezultate niza hrvatskih stručnjaka u te šire međunarodne okvire moguće je ocrtati okolnosti i povijesne okvire oblikovanja hrvatskog ranosrednjovjekovnog identiteta u jednom novom svjetlu. O svemu tome, dotičući brojne povijesne kontroverze, govorio je izv. prof. dr. sc. Trpimira Vedriš u svom predavanju „Hrvati, Franci i Bizant: novi pogled na početke hrvatske državnosti“ koje održano 8. siječnja 2026. u prostorijama Galerije Klovićevi dvori, u sklopu ciklusa predavanja posvećenih velikoj obljetničkoj izložbi „U početku bijaše Kraljevstvo“. Stoga ćemo u današnjim Povijesnim kontroverzama poslušati dijelove tog zanimljivog i pomalo kontroverznog predavanja. Ova inačica epizode nije prije objavljena na HR3 zbog vremenskog ograničenja radio termina.

Polazeći od recentnih istraživanja unutar niza disciplina moguće je ocrtati obrise 'nove historiografske paradigme', odnosno tumačenja najranije hrvatske povijest: od pitanja doseljenja Hrvata, vremena i naravi njihova pokrštavanja do oblikovanja države. Umjesto izoliranog promatranja tih pojava, ove događaje i procese moguće je smjestiti u širi politički i kulturni kontekst, osobito naglašavajući ključnu ulogu kratkog razdoblja od nekoliko desetljeća koja su prethodila i slijedila sklapanju tzv. Aachenskog mira (812.). Naime, u tom se vremenu isprepliću tri važna povijesna procesa: širenje Franačke države, obnova Bizantskog carstva i reaktivacija rimskog papinstva. Ti su procesi doveli do 'razdiobe carske baštine' na području nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije i time stvorili preduvjete za nastanak ranosrednjovjekovne Hrvatske kneževine. Drugim riječima, oblikovanje Kneževine promatrano pod vidikom interferencije tih utjecaja valja smjestiti u kontekst šire povijesti istočnog jadranskog prostora i njegova dublja zaleđa između kasnog 8. i druge polovice 9. st. Ovakvo tumačenje oslanja se na recentnu međunarodnu historiografiju o franačkoj nazočnosti u Italiji i prodoru na istok, obnovi bizantske administracije na Jadranu i obnovi papinskog interesa za područje Ilirika s nakanom učvršćivanja jurisdikcije Rimske Crkve nad tim prostorom. Smještajući istraživačke rezultate niza hrvatskih stručnjaka u te šire međunarodne okvire moguće je ocrtati okolnosti i povijesne okvire oblikovanja hrvatskog ranosrednjovjekovnog identiteta u jednom novom svjetlu. O svemu tome, dotičući brojne povijesne kontroverze, govorio je izv. prof. dr. sc. Trpimira Vedriš u svom predavanju „Hrvati, Franci i Bizant: novi pogled na početke hrvatske državnosti“ koje održano 8. siječnja 2026. u prostorijama Galerije Klovićevi dvori, u sklopu ciklusa predavanja posvećenih velikoj obljetničkoj izložbi „U početku bijaše Kraljevstvo“. Stoga ćemo u današnjim Povijesnim kontroverzama poslušati dijelove tog zanimljivog i pomalo kontroverznog predavanja.Epizoda je premijerno emitirana 3. ožujka 2026. na HR3

Tvrdi grad Zrin 2025. godine obilježio je 730 godina prvoga spomena u povijesnim izvorima. Njegov povoljan strateški položaj uzrokovao je da je tijekom povijesti relativno često bio u središtu pozornosti različitih vlasti. Od polovice 14. stoljeća sve do 1577. bio je u posjedu velikaškog roda Šubića koji su upravo zbog njegove važnosti dodali si pridjevak Zrinski. Život u mjestu Zrin nije stao ni nakon prelaska u okvire Osmanskog Carstva 1577., a nakon povrataka kršćanske vlasti 1689. godine Zrin je izgubio svoju stratešku važnost. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Zrin je razrušen, a preživjelo stanovništvo je izbjeglo. Život se u mjesto u potpunosti nije vratio sve do okončanja Domovinskog rata. U povodu 730. godišnjice njegova prva spomena više akademskih institucija, udruga i Sisačka biskupija organizirali su znanstveni skup na kojem se kroz 20ak predavanja prozborilo o povijesti i mogućoj budućnosti Zrina, mjesta koje smo svi pomalo zaboravili. Stoga ćemo u ovoj epizodi Povijesnih kontroverzi nastaviti prošlotjedni izvještaj i poslušati sažetke predavanja održanih na tom znanstvenom skupu, koja su obuhvatila pogled na povijest Zrina u modernom i suvremenom dobu.Ova verzija epizode nije ranije emitirana na Hrvatskom radiju zbog vremenskog ograničenja termina u radio programu.

Tvrdi grad Zrin 2025. godine obilježio je 730 godina prvoga spomena u povijesnim izvorima. Njegov povoljan strateški položaj uzrokovao je da je tijekom povijesti relativno često bio u središtu pozornosti različitih vlasti. Od polovice 14. stoljeća sve do 1577. bio je u posjedu velikaškog roda Šubića koji su upravo zbog njegove važnosti dodali si pridjevak Zrinski. Život u mjestu Zrin nije stao ni nakon prelaska u okvire Osmanskog Carstva 1577., a nakon povrataka kršćanske vlasti 1689. godine Zrin je izgubio svoju stratešku važnost. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Zrin je razrušen, a preživjelo stanovništvo je izbjeglo. Život se u mjesto u potpunosti nije vratio sve do okončanja Domovinskog rata. U povodu 730. godišnjice njegova prva spomena više akademskih institucija, udruga i Sisačka biskupija organizirali su znanstveni skup na kojem se kroz 20ak predavanja prozborilo o povijesti i mogućoj budućnosti Zrina, mjesta koje smo svi pomalo zaboravili. Stoga ćemo u ovoj epizodi Povijesnih kontroverzi nastaviti prošlotjedni izvještaj i poslušati sažetke predavanja održanih na tom znanstvenom skupu, koja su obuhvatila pogled na povijest Zrina u modernom i suvremenom dobu.Epizoda je premijerno emitirana 17. veljače 2026. na HR3.

Utvrđeni grad Zrin smjestio se na južnim padinama Zrinske gore. Povoljan strateški položaj Zrina razlog je da se na tom području već početkom razvijenoga srednjeg vijeka oformio poveći vlastelinski posjed. U sačuvanim povijesnim izvorima Zrin se prvi put spominje 1295. kao mjesto u kojem je djelovao ban Stjepan III. Babonić. Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac je 1347. Zrin predao u ruke jedne grane velikaškoga roda Šubića, koji su po toj utvrdi dobili prezime Zrinski. Šubići su proširili utvrdu koja je postala središtem njihovih posjeda. Ipak 1577. Godine Zrin pada u osmanske ruke i tek 1689. Osmanlije napuštaju grad. Početkom 19. stoljeća utvrda je stradala u požaru, a 1925., u povodu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« obnovila je utvrdu i branič-kulu. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Zrin je razrušen, a u rujnu 1943., kada ga zauzimaju partizanske snage preživjelo je stanovništvo izbjeglo. Život se u ovo mjesto bogate prošlosti počeo vraćati tek nakon Domovinskoga rata, a u povodu 730. godišnjice njegova prva spomena više akademskih institucija, udruga i Sisačka biskupija organizirali su znanstveni skup na kojem se kroz 20ak predavanja prozborilo o povijesti i mogućoj budućnosti Zrina, mjesta koje smo svi pomalo zaboravili. Stoga ćemo u sljedećih nekoliko epizoda Povijesnih kontroverzi poslušati sažetke najznačajnijih predavanja održanih na tom znanstvenom skupu.Ova verzija epizode nije bila ranije emitirana na Hrvatskom radiju zbog vremenskog limita u radio programu.

Utvrđeni grad Zrin smjestio se na južnim padinama Zrinske gore. Povoljan strateški položaj Zrina razlog je da se na tom području već početkom razvijenoga srednjeg vijeka oformio poveći vlastelinski posjed. U sačuvanim povijesnim izvorima Zrin se prvi put spominje 1295. kao mjesto u kojem je djelovao ban Stjepan III. Babonić. Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac je 1347. Zrin predao u ruke jedne grane velikaškoga roda Šubića, koji su po toj utvrdi dobili prezime Zrinski. Šubići su proširili utvrdu koja je postala središtem njihovih posjeda. Ipak 1577. Godine Zrin pada u osmanske ruke i tek 1689. Osmanlije napuštaju grad. Početkom 19. stoljeća utvrda je stradala u požaru, a 1925., u povodu tisućite obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« obnovila je utvrdu i branič-kulu. Tijekom Drugoga svjetskoga rata Zrin je razrušen, a u rujnu 1943., kada ga zauzimaju partizanske snage preživjelo je stanovništvo izbjeglo. Život se u ovo mjesto bogate prošlosti počeo vraćati tek nakon Domovinskoga rata, a u povodu 730. godišnjice njegova prva spomena više akademskih institucija, udruga i Sisačka biskupija organizirali su znanstveni skup na kojem se kroz 20ak predavanja prozborilo o povijesti i mogućoj budućnosti Zrina, mjesta koje smo svi pomalo zaboravili. Stoga ćemo u sljedećih nekoliko epizoda Povijesnih kontroverzi poslušati sažetke najznačajnijih predavanja održanih na tom znanstvenom skupu.Epizoda je prvi put emitirana 10. veljače 2026. na HR3.