Uživala sam u zgužvanom patchworku ljudskih lica, zatalasanom čaršafu izraza koji je plesao nada mnom kao čudljivo nebo. Mislila sam da to radim zbog pisanja, mislila sam da to nekakva kreativnost kida paučinu s mojih grudi i pušta da mi tad svojstvenu pretjeranu emocionalnost pretvori u nešto korisno, ili makar zanimljivo drugim ljudima. Prestala sam, naravno, kada sam shvatila koliko sam u krivu. I da sam, tragajući za obrascima i istražujući druge, tražila svoje lice. Provela sam svoje dvadesete tražeći svoje lice, od isječaka lica drugih.