Svijest o zajedničkoj ljubavi prema Mariji trebao bi nadahnuti muslimane i kršćane na zajedničku proslavu Boga koja će se pretočiti u zajedničko zalaganje oko dobra u svijetu umjesto sukoba i ispraznog optuživanja za nevjeru.

O došašću i "adventu" i suprotnosti svome imenu.

Ako je pogreška potamnila ljudski um, čovjek se mora vratiti onoj istini koja, jer je otkrivena odozgor, ukazuje na pravi put u nebo.

Što je kršćanska mudrost?

Jubilejska godina – godina praštanja i uspostave pravednosti – poziva nas na promjene i podsjeća da zemlja ne pripada samo nekim privilegiranima, već svima.

Prvo i najvažnije što i ovih predbožićnih dana treba učiniti svaki pojedini vjernik, kao i svaka vjernička skupina, jest izbaciti iz sebe i svoje sredine duh umišljenosti i oholosti jer, kako kaže sv. Augustin: „Potoci Božje milosti ne teku po brdima ljudske oholosti, već dolinama ljudske poniznosti.“ Otajstvo Božića otajstvo je poniznosti.

Ruke nas najizravnije i najtajanstvenije, najtankoćutnije izriču. To je znakovito i bitno. Ruke stvaraju unikatno, neponovljivo. I Isus, položen u jaslice izriče nam se rukama. Njegove će ruke pronostiti blizinu i nježnost kako bi se svaki grešnik vratio u kuću Očevu, kako bi se moglo i srcem progledati.

O životnim adventima i iščekivanjima - "Budni budite i u svako doba molite!"

O pjesništvu, tom pomalo zanemarenom pulsiranju duša onih koji su razotkrili svoje dubine i darovali ih svijetu. Zašto? Da se i svijet zaustavi, da se u njima prepozna, pronađe, odmori, da ga propitkuju, potresu, umire, obnove nadu.

Tamo gdje mi često tražimo osvetu, Bog nudi oprost. Tamo gdje bismo mi sudili, On pokazuje milost.