Ne dopusti da na nebu tvoje duše, u nebu tvojih očiju, utrne ijedna zvijezda. Obdari ju, osnaži, svojom postojanom molitvom. Svojom nadom koja ne odustaje ni kada se čini da se odviše toga ruši. Jer ovom je svijetu, svakoj djetinjoj duši – da, i onoj ogrubjeloj – neizrecivo potrebno blago pohranjeno u blagoslovne riječi, u živote onih koji ne posustaju truditi se da blagoslovom darivaju i podržavaju sve što uoče, svakoga koga dotaknu, bilo zagrljajem, bilo sjećanjem, pamćenjem...