Prispodobe govore o konkretnom ljudskom životu i žele mu dati jedan novi sadržaj, ponuditi nove načine kvalitetnijeg života. One tako nježno pozivaju na obraćenje, odnosno otklon od krivih slika koje su opteretile naš život i od njega učinile neprestanu trku za uspjehom.

Zakej je želio samo vidjeti Isusa, a dogodio mu se susret i s Kristom. Isus mu svojim pogledom vraća dostojanstvo. Nekoć društveno mrtav Zakej odjednom doživljava preobrazbu. Isus ga oslovljava njegovim imenom, daruje mu i novi ugled.

Iznova smo pozvani i dužni spominjati žrtve onih koji su svojom patnjom i hrabrošću postali temeljno kamenje naše slobode, našeg mira i suverenosti.

Kada će to biti?

O zajednici pojedinaca i hrabrih ljudi.

O svim riječima, onim teškim i onim lakim, moramo voditi računa jer njima možemo nanijeti teške rane.

Uzeti svoj križ, svoju vjeru, svoje zvanje i poslanje i poći za Isusom na osobit način je u svome životu primijenio svetac kojega danas slavimo, redovnik, franjevac, misionar, naš Šibenčanin, sveti Nikola Tavelić, koji je prošao mnoge putove ovoga svijeta, noseći svoj križ i svjedočeći upravo to: Daj i primit ćeš!

Pozvani smo darovati i onda kada mislimo da nemamo. Darovati sebe i kada sva naša sigurnost dolazi u pitanje. Darovati se drugima koji nas trebaju, darovati se Bogu.

Pozvani smo biti uvijek spremni za svako dobro djelo, očitujući svu blagost prema svim ljudima, baš onako kako smo je besplatno i primili od Boga.

Duhovnost je važna, ali u njoj vrebaju i opasnosti. Najvažnije za duhovni život je uzeti svoj križ, ići za Kristom i učiti od njega koji je ponizna i krotka

srca. Time se ne samo raste u duhovnosti nego i štiti od zavodljive figure zla prerušena u anđela svjetla.