Ovakav kakav jesam pozdravljam onog sebe kakav bi mogao, kakav bi trebao biti! Autentičnom vjerniku i istinskoj vjeri vježbe tijela i pobožne radnje nisu i ne smiju biti cilj sami sebi. To su samo sredstva, alati pomoću kojih se možemo približiti cilju.

Nitko na ovome svijetu danas, odnosno u ovo visoko razvijenom i bogatom društvu, ne smije biti gladan. Odnosno, brinimo jedni o drugima. Odnosno: Kruh svoj s gladnim podijeli. I za kraj: slobodno danas tijelo malo počastite, a od sutra dušu počistite. Gospodin vam dao svoj mir.

Zapad živi s osjećajem krupnog nedostatka i istodobno s osjećajem pretrpanosti.

Često se potrebno pitati: Kakve plodove mi donosimo? Jesu li to plodovi koji hrane, grade i daju život drugima ili možda plodovi koji ranjavaju i donose podjele?

U povodu početka mjeseca ramazana o važnosti posta, učenja Kurana i činjenja dobrih djela.

Poštenje bi trebala biti odlika svakog kršćanina.

Naša očekivanja ne moraju biti mjera ničijeg ponašanja. Jedino bi Božja očekivanja trebala biti pravilo i mjera čovjekovog ponašanja.

Vratimo se kroz molitvu i zahvaljivanje svojemu Izvoru – Bogu. Povratak Izvoru dat će nam toliko potrebnu snagu, ljubav i spokoj… sada i ovdje.

Naše poslanje, naš smisao biti-kršćanima razotkriva se u tome da prihvaćamo druge poput djeteta, a to znači bez ikakvih računica.

Knjige kao putovanja koja nas mijenjaju.